Maksimalna kazna "Monstrumu s Grbavice", djelimična pravda za žrtve

Veselin Vlahović Batko, poznat kao monstrum sa Grbavice, osuđen je prvostepenom presudom na 45 godina zatvora zbog zločina koje je nad Muslimanima i Hrvatima počinio u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići 1992. godine. Ovo je maksimalna i najveća izrečena kazna za ratni zločin na Sudu BiH.

U jednom od najobimnijih predmeta ratnog zločina na državnom sudu, iskazima desetina svjedoka utvrđen je krvavi obrazac po kojem je Batko odvodio i ubijao svoje žrtve, uglavnom pucanjem u glavu. Tužilaštvo BiH najavilo je žalbu na šest tačaka optužnice za koje je oslobođen, dok će se odbrana žaliti na visinu kazne.

Pljesak u odjelu za publiku u sudnici Suda BiH pratio je izricanje presude monstrunmu sa Grbavice - Veselinu Vlahoviću Batku. Sudski bilans otkrio je stravičnu statistiku: 31 ubistvo, 14 nestanaka osoba za koje se vjeruje da ih je ubio, 13 silovanja i više od 50 premlaćivanja i teških povreda.

Sudija Zoran Božić ovaj krvavi pohod monstruma sa Grbavice u prvostepenoj presudi osudio je na najveću moguću kaznu:

„U okviru širokog, sistematičnog napada vojnih i paravojnih snaga Srpske republike BiH, a potom Republike Srpske, usmjerenog protiv civilnog stanovništva grada Sarajeva, kao pripadnik tih snaga, na diskriminatornoj osnovi vršio je progon nesrpskog civilnog stanovništva, na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, i to ubistvima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima, zatvaranja protivno osnovnim pravilima međunarodnog prava, drugim nečovječnim djelima, odvođenjima u ropstvo i pljačkom njihove imovine, čime je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Stoga ga vijeće ovog suda na osnovu odredbe člana 285. Zakona o krivičnom postupku BiH osuđuje na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina“, naveo je sudija Božić.

Vlahovića je Tužilaštvo BiH teretirlo po 66 tačaka optužnice. Po 60 je osuđen. Na preostalih šest oslobađajućih najavljena je žalba, dok je Tužilaštvo, kako prenosi glasnogovornik Boris Grubešić, zadovoljno visinom kazne:

„Čula su se svjedočenja o ubojstvima žrtava pred očima njihovih ukućana, o silovanjima majki pred očima njihove malodobne djece, o silovanju i seksualnom zlostavljanju žena u visokom stupnju trudnoće, o premlaćivanjima, teškim zlostavljanjima. Tužiteljstvo BiH temeljito je izvođenjem velikog broja svjedoka dokazivalo odgovornost ovog optuženog.“

Sud je utvrdio kako je Batko odgovoran i za ubistva Gorana Čengića, te njegovog komšije Husnije Ćerimagića. Osuđen je i za ubistvo šestogodišnje Azre Pecar, koju je zajedno sa cijelom porodicom, njih 13, najprije natjerao u minsko polje. Sudija Božić:

„U kom trenutku su optuženi i ova druga osoba, u namjeri da ostale članove porodice Pecar liše života, iz vatrenog oružja prema njima otvorili vatru svjesni da će time isprovocirati otvaranje vatre i sa vatrenih linija koje su u blizini držali pripadnici Armije BiH i Vojske RS, u kojem trenutku je otvorena vatra sa tih vatrenih linija, usljed čega su ispaljeni projektili pogodili oštećenu malodobnu Pecar Azru, kći Omera, rođenu 1986. godine i Pecar Dišu, rođenu 1922. godine, nanijevši im povrede koje su kod obje prouzrokovale smrt na licu mjesta, dok su usljed djelovanja projektila zadobili povrede oštećena Pecar Mubera, Pecar Sena i malodobna Pecar Alma“, naveo je sudija.

Azrin amidža Sead Pecar žali što nema veće kazne:

„Satisfakcija za sve ove koji su pretrpjeli teror od strane Vlahovića, s jedne strane. S druge strane, žao mi je što u našem zakonu ne postoji veća, rigoroznija kazna, jer ipak ta kazna ne može povratiti naše najmilije“, kaže Sead.

Samo dan nakon što je odveo i ubio tri osobe, Batko je, navodi se u presudi, juna 1992. godine došao u zgradu u blizini pijace na Grbavici, odakle je iz samo jednog haustora odveo Fadila Poričanina, Željka i Josipa Antolića i Sulejmana Halilovića. Svu četvoricu je ubio. Fadilova supruga Ismeta sjeća se kako je odveo njenog muža, a nakon toga i komšije:

„Otključao je ovdje vrata i vikao:’Ima li koga?’ Izašla je pokojna Milijana i rekla: ’Pa nema, odveo si ih.’ Kaže: ’Sad će oni vidjeti!’ I otišao je gore po Željka i Josipa, došao po Sulju, i uzeo ih je i odveo - i nikad više ništa.“

Našli su ih 1999. godine u grobnici na Vracama. Uz ubistva i premlaćivanja Vlahović je osuđen i za silovanja. Edina Kamenica, novinarka lista Oslobođenje, bila je jedan od svjedoka na suđenju Vlahoviću. O kazni kaže:

„Trijumf pravde, ako se može uopšte govoriti u kategorijama pravde u životu. Pitam se, i to je ono što u meni stvara gorčinu, šta bi bilo da je Veselin Vlahović 2001. godine, umjesto što je pušten iz zatvora Spuž, ovdje prebačen u sarajevski zatvor. Kada sam svjedočila, jer me tužilac pozvao povodom mojih tekstova koje sam pisala, Vlahović mi se obratio i onako cinično rekao:’Pa evo čuo sam da sam bio i na vašim vratima, a evo, koliko vidim, vi ste i živi i zdravi.’ Ja sam mu rekla:’Da, vi ste bili na mojim vratima i pitali ste:’Ima li ovdje Turaka?’ Da je odgovor bio da, ja ne bih bila ovde gdje sam sada.’“

Vlahovićev advokat Radovoje Lazarević najavio je žalbu na presudu.

Vlahović je uhapšen u španskom gradu Alikanteu prije tri godine kada je policiji priznao ubistva najmanje 100 muslimana. Na Sudu BiH bokser, rodom iz Nikšića, sve vrijeme je negirao krivicu.