Zagrepčanin Stipe Splivalo, boluje od jedne vrste mišićne distrofije. Godinama je već u kolicima, ali je po idejama i radnom elanu „pokretljiviji“ od mnogih koji hodaju na zdravim nogama. Uz grafički i web dizajn, kojim se bavi 15-tak godina, Stipe je nedavno, s grupom prijatelja, pokrenuo i internetski portal koji je prvi on-line putnički savjetnik za turiste – invalide. Moto mu je - svijet bez barijera.
„Kad idem van, koristim skuter za invalide, nešto je veći i on ne može prijeći imalo ozbiljnije stepenice. Nedavno sam tako išao, malo izvan centra, htio sam u jedan restoran i sve je bilo super, super dok nisam došao ispred samog restorana. Trebalo mi je samo tri metra da uđem i skužim štengu (stepenicu) od 20 cm! I, nikako, sve sam pokušao, sa svih strana, pa okolo, al' nikako nisam mogao ući i, morao sam se vratiti i ići u drugi restoran", priča Stipe.
Stipe Splivalo, 37-godišnji diplomirani novinar, navodi bezbroj takvih „sitnica“, koje zdrave osobe i ne primjećuju, a ljudima u kolicima su nepremostive barijere:
„Kad god bih se našao negdje u gradu gledao sam na mobitelu onaj poznati ford squere ili google places i stalno sam mislio kako bi bilo sad super da ja na mobitelu potražim nešto što je blizu mene i da znam da mogu unutra ući i još pročitati komentare osoba u kolicima koje su već unutra bile, da su komentari relevantni. Najbolju informaciju mi može dati netko tko ima slične probleme kao ja, jer on zapaža detalje koje drugi ne vide. Neki restorani se predstavljaju kao dostupni, a nisu, ali nije to da žele lagati, oni jednostavno misle da samo dvije štenge nisu nikakav problem.“
Ideju je počeo ostvarivati s prijateljem Tomislavom Križićem i još dvojicom kolega i konačno, prije tri mjeseca, portal Travabled.com, je podignut:
„Travabled je skraćenica od trevel i enabled, mjesta koja su prilagođena za putovanje invalidima. Bit će na mobitelu i na webu. Na webu već jest, a mobilna aplikacija se radi, za početak na androidu, a onda i za iPhone, iPade i tako dalje.“
Postoje već internetski portali, sa savjetima o dostupnosti određenih hotela i mjesta za invalide, ili tiskani vodiči, ali, samo za pojedine zemlje i gradove i nemaju naglašen turistički aspekt.
„Naša ideja je da taj vodič bude univerzalan, da bude gledan sa turističkog stajališta i, s druge strane, da čovjek može pristupiti tom servisu, bilo kad i bilo gdje. Ako se nalazi, recimo, na cesti, može otvoriti mobilnu aplikaciju i ako ga tad zanima neki restoran da ode, recimo, nešto pojesti, može potražiti najbliži restoran blizu koji je dostupan za njegova kolica. Nakon toga može pogledati i komentare korisnika koji su već bili tamo, a u sličnoj su situaciji. Znat će što ga čeka, ne samo je li objekt dostupan, nego i koja je kvaliteta dostupnosti.“
U bazi podataka trenutno imaju 40.000 hotela, diljem svijeta, a svakodnevno je nadopunjuvaju:
„Za sada je dobar odaziv. Dobili smo i dosta pohvala izvana, iz raznih turističkih agencija koje su specijalizirane za putovanja invalida, tako da, u budućnosti, planiramo i s njima stvoriti neku bazu i puniti je gotovim turističkim paketima.“
Igonoriranje ili sažaljenje
Osim hotela, u bazi podataka će biti i restorani, turističke atrakcije, ali i bolnice i druge, invalidima važne institucije. To je golem posao i planiraju zaposliti još nekoliko invalida, ali prvo moraju osigurati novce. Početna sredstva su uspjeli sakupiti putem internetske stranice za prikupljanje novaca, Indiegogo, za fundiranje projekata, a aplicirali su i kod nekih europskih fondova i hrvatskih ministarstava. Najveći senzibilitet očekuju od Ministarstva turizma:
„U svijetu ima 650 milijuna invalida, i, statistički, svaki drugi putuje u pratnji, barem jedne osobe. To je golem potencijal za turizam. Neke zemlje su to prepoznale i već rade na tome. Hrvatska je turistička zemlja i pitanje je trenutka kad će i ona to prepoznati, ja se nadam, što prije.“
Zdravi ljudi, nastavlja Splivalo, nisu ni svjesni koliki je problem, osobama u kolicima, uopće doputovati do mora ili bilo koje udaljenije destinacije:
„Ako idem, recimo vlakom, onda su ti vagoni vlaka toliko uski da kolica ne mogu proći. Htio sam putovati autobusima, ali ni oni nisu prilagođeni. Avionom je problem jer često znaju potrgati kolica. Osobno mi se to događalo, nije bila velika šteta, ali sam morao paziti kako da sjednem u njih jer su se htjela zaklopiti. Imao sam problema i s autom. Iza imam prikolicu na kojoj vozim skuter i onda je na naplatnim kućicama i s tim bilo problema. Uglavnom, uvijek je neki problem. A što se tiče prilaza samim plažama, to je isto problem, a to i nije neka velika investicija, potrebna je samo dobra volja i svijest. Zemlje koje su to shvatile i uspjele donekle prilagoditi taj turizam i invalidima samo su profitirale, jer to je golema količina ljudi koja je počela dolaziti u te zemlje.“
Svijet bez barijera, glavni je moto Stipinog internetskog mobilnog servisa, kojim želi potaknuti uklanjanje, ne samo fizičkih barijera, nego i onih u mozgovima ljudi jer većina, osobe s posebnim potrebama, još uvijek, kaže, ne vidi ili sažaljeva:
„Ovisi kako tko reagira. Klinci super reagiraju. Oni bi se stalno vozili na skuteru, pa ih ja onda 'điram' okolo, sve klince od prijatelja i rodbine. Odrasli su zbunjeni i mnogi ne znaju kako bi reagirali, pa se recimo, kad shvate da sam u kolicima, čak i ne obraćaju meni, nego mom frendu. Valjda misle da sam ja i psihički ozbiljnije oštećen kad ne mogu hodati. Nedavno sam tako čekao prijatelja ispred dućana i jedan lik je uletio i htio mi dati 10 kuna! Ja sam mu, u šali, rekao da me 10 kuna neće spasiti i ako mi ne može dati više, da mu se zahvaljujem.“
I kratki animirani film, kojim promoviraju svoju internetsku stranicu, pun je duhovitosti i samoironije:
„Moji najbolji frendovi, s kojima sam stvarno dobar, se sprdaju sa mnom, i to mi je super jer me ne sažaljevaju. Jer, i ja se sprdam iz njih, uočim što je najblesavije na njima, pa ih po tome potegnem. To je, u stvari, normalan odnos.“
Prve znakove bolesti i probleme s mišićima Stipe je osjetio s 14 godina. Unatoč tome, završio je fakultet, a zadnjih godina, u žestokoj konkurenciji, od skoro 380.000 nezaposlenih u Hrvatskoj, iako u kolicima, Stipe je prezaposlen:
„Čak sam prestao gledati i televiziju jer sam skužio da ne mogu samo sjedit doma i gledat što se događa oko mene i krivit nekog drugoga. Ma, ne valja, al' kaj sad da ja radim?! Poanta je u tome da jednostavno pokušaš nešto napraviti i ako nešto napraviš dobro za sebe, napravit ćeš dobro i za ljude oko sebe i, na kraju, svi će imati koristi od toga.“
„Kad idem van, koristim skuter za invalide, nešto je veći i on ne može prijeći imalo ozbiljnije stepenice. Nedavno sam tako išao, malo izvan centra, htio sam u jedan restoran i sve je bilo super, super dok nisam došao ispred samog restorana. Trebalo mi je samo tri metra da uđem i skužim štengu (stepenicu) od 20 cm! I, nikako, sve sam pokušao, sa svih strana, pa okolo, al' nikako nisam mogao ući i, morao sam se vratiti i ići u drugi restoran", priča Stipe.
Stipe Splivalo, 37-godišnji diplomirani novinar, navodi bezbroj takvih „sitnica“, koje zdrave osobe i ne primjećuju, a ljudima u kolicima su nepremostive barijere:
„Kad god bih se našao negdje u gradu gledao sam na mobitelu onaj poznati ford squere ili google places i stalno sam mislio kako bi bilo sad super da ja na mobitelu potražim nešto što je blizu mene i da znam da mogu unutra ući i još pročitati komentare osoba u kolicima koje su već unutra bile, da su komentari relevantni. Najbolju informaciju mi može dati netko tko ima slične probleme kao ja, jer on zapaža detalje koje drugi ne vide. Neki restorani se predstavljaju kao dostupni, a nisu, ali nije to da žele lagati, oni jednostavno misle da samo dvije štenge nisu nikakav problem.“
Ideju je počeo ostvarivati s prijateljem Tomislavom Križićem i još dvojicom kolega i konačno, prije tri mjeseca, portal Travabled.com, je podignut:
„Travabled je skraćenica od trevel i enabled, mjesta koja su prilagođena za putovanje invalidima. Bit će na mobitelu i na webu. Na webu već jest, a mobilna aplikacija se radi, za početak na androidu, a onda i za iPhone, iPade i tako dalje.“
Postoje već internetski portali, sa savjetima o dostupnosti određenih hotela i mjesta za invalide, ili tiskani vodiči, ali, samo za pojedine zemlje i gradove i nemaju naglašen turistički aspekt.
„Naša ideja je da taj vodič bude univerzalan, da bude gledan sa turističkog stajališta i, s druge strane, da čovjek može pristupiti tom servisu, bilo kad i bilo gdje. Ako se nalazi, recimo, na cesti, može otvoriti mobilnu aplikaciju i ako ga tad zanima neki restoran da ode, recimo, nešto pojesti, može potražiti najbliži restoran blizu koji je dostupan za njegova kolica. Nakon toga može pogledati i komentare korisnika koji su već bili tamo, a u sličnoj su situaciji. Znat će što ga čeka, ne samo je li objekt dostupan, nego i koja je kvaliteta dostupnosti.“
U bazi podataka trenutno imaju 40.000 hotela, diljem svijeta, a svakodnevno je nadopunjuvaju:
„Za sada je dobar odaziv. Dobili smo i dosta pohvala izvana, iz raznih turističkih agencija koje su specijalizirane za putovanja invalida, tako da, u budućnosti, planiramo i s njima stvoriti neku bazu i puniti je gotovim turističkim paketima.“
Igonoriranje ili sažaljenje
Osim hotela, u bazi podataka će biti i restorani, turističke atrakcije, ali i bolnice i druge, invalidima važne institucije. To je golem posao i planiraju zaposliti još nekoliko invalida, ali prvo moraju osigurati novce. Početna sredstva su uspjeli sakupiti putem internetske stranice za prikupljanje novaca, Indiegogo, za fundiranje projekata, a aplicirali su i kod nekih europskih fondova i hrvatskih ministarstava. Najveći senzibilitet očekuju od Ministarstva turizma:
„U svijetu ima 650 milijuna invalida, i, statistički, svaki drugi putuje u pratnji, barem jedne osobe. To je golem potencijal za turizam. Neke zemlje su to prepoznale i već rade na tome. Hrvatska je turistička zemlja i pitanje je trenutka kad će i ona to prepoznati, ja se nadam, što prije.“
Zdravi ljudi, nastavlja Splivalo, nisu ni svjesni koliki je problem, osobama u kolicima, uopće doputovati do mora ili bilo koje udaljenije destinacije:
„Ako idem, recimo vlakom, onda su ti vagoni vlaka toliko uski da kolica ne mogu proći. Htio sam putovati autobusima, ali ni oni nisu prilagođeni. Avionom je problem jer često znaju potrgati kolica. Osobno mi se to događalo, nije bila velika šteta, ali sam morao paziti kako da sjednem u njih jer su se htjela zaklopiti. Imao sam problema i s autom. Iza imam prikolicu na kojoj vozim skuter i onda je na naplatnim kućicama i s tim bilo problema. Uglavnom, uvijek je neki problem. A što se tiče prilaza samim plažama, to je isto problem, a to i nije neka velika investicija, potrebna je samo dobra volja i svijest. Zemlje koje su to shvatile i uspjele donekle prilagoditi taj turizam i invalidima samo su profitirale, jer to je golema količina ljudi koja je počela dolaziti u te zemlje.“
Svijet bez barijera, glavni je moto Stipinog internetskog mobilnog servisa, kojim želi potaknuti uklanjanje, ne samo fizičkih barijera, nego i onih u mozgovima ljudi jer većina, osobe s posebnim potrebama, još uvijek, kaže, ne vidi ili sažaljeva:
„Ovisi kako tko reagira. Klinci super reagiraju. Oni bi se stalno vozili na skuteru, pa ih ja onda 'điram' okolo, sve klince od prijatelja i rodbine. Odrasli su zbunjeni i mnogi ne znaju kako bi reagirali, pa se recimo, kad shvate da sam u kolicima, čak i ne obraćaju meni, nego mom frendu. Valjda misle da sam ja i psihički ozbiljnije oštećen kad ne mogu hodati. Nedavno sam tako čekao prijatelja ispred dućana i jedan lik je uletio i htio mi dati 10 kuna! Ja sam mu, u šali, rekao da me 10 kuna neće spasiti i ako mi ne može dati više, da mu se zahvaljujem.“
I kratki animirani film, kojim promoviraju svoju internetsku stranicu, pun je duhovitosti i samoironije:
„Moji najbolji frendovi, s kojima sam stvarno dobar, se sprdaju sa mnom, i to mi je super jer me ne sažaljevaju. Jer, i ja se sprdam iz njih, uočim što je najblesavije na njima, pa ih po tome potegnem. To je, u stvari, normalan odnos.“
Prve znakove bolesti i probleme s mišićima Stipe je osjetio s 14 godina. Unatoč tome, završio je fakultet, a zadnjih godina, u žestokoj konkurenciji, od skoro 380.000 nezaposlenih u Hrvatskoj, iako u kolicima, Stipe je prezaposlen:
„Čak sam prestao gledati i televiziju jer sam skužio da ne mogu samo sjedit doma i gledat što se događa oko mene i krivit nekog drugoga. Ma, ne valja, al' kaj sad da ja radim?! Poanta je u tome da jednostavno pokušaš nešto napraviti i ako nešto napraviš dobro za sebe, napravit ćeš dobro i za ljude oko sebe i, na kraju, svi će imati koristi od toga.“