Povodom ovog dijaloga u Mostu javio nam se Milan Jovičić, bivši predsjednik Gradskog vijeća Mostara, koji ističe da " u Mostaru postoje i Srbi, kao treći konstitutivni narod, koji čini statički tronožac, bez kojeg bi Mostar propao". Poslao nam je i tekst u kome daje svoje viđenje sadašnjeg trenutka Mostara.
Prepustite sudbinu Mostara Mostarcima
Nema Mostara, kako se to do sada činilo, kao pitanje odnosa samo dvije etničke zajednice, Bošnjačke i Hrvatske, koje vladaju u Mostaru sa duboko ukorijenjenim suprotnostima medjusobnih interesa, bez interesa i učešća legitimnih predstavnika i srpskog naroda kao trećeg konstitutivnog činioca u ovome gradu.
"Mene bole rane roda moga." (Aleksa Šantić). Kao probosansko-hercegovački Srbin, za razliku od mnogih drugih, moja jedina domovina je Bosna i Hercegovina, a Mostar je grad moga života, zato mogu i poručiti; niko nije pozvaniji da odlučuje o Mostaru prije i mimo samih Mostaraca.
Brojni novopridošli stanovnici Mostara, koji su se ovdje našli silom prilika, a umjesto brojnih izbjeglica iz Mostara, donijeli su sa sobom i traume ratnih žrtava ili su sami žrtve političko- etničke manipulacije, ne mogu naći riješenje za pravi multietnički Mostar.
U ovome gradu, došlo je do promjenje demografske strukture stanovništva, iako se zna da je u njemu prije rata živjela približno trećina sva tri konstitutivna naroda, te preostali dio ostalih manjina.
Kako je Dejton donio mir u našu zemlju, nažalost, stvorio je i surogat državu po mnogim pitanjima ,isto tako, nametnuti Statut gradu Mostaru, od strane Visokoga predestavnika, obezbjedio je „ jedinstveno podjeljeni „ grad, sa svim ostalim manjkavostima i nedorečenim riješenjima u istome Statutu. Zato su i nužne promjene Statuta.
Poštujući odluku Ustavnoga suda i realizaciju usvojenih riješenja za Mostar, svima mora biti jasno da samo izborni sistem u okolnostima u kojima se Mostar nalazi, mogu da regulišu samo interese njegovih konstitutivnih naroda i gradjana pojedinačno.
Kao aksiom u matematici, se nameće jedan jedini odgovor, da u Mostaru za dugo ne može da se primjeni sistem glasanja jedan čovjek ili gradjanin, jedan glas, kao rezultat agresije na Mostar i stvaranja majorizacije jednoga naroda. Ovaj sistem i način glasanja nikada u Mostaru neće biti primjenjen i prihvaćen, po cijenu ne izlaska na bilo kakve izbore. Po ovome pitanju nema centara moći, koji bi van ovoga grada mogli da nametnu ili odluče suprotno.
Bitni su mehanizmi u izbornom sistemu, da bilo koji narod u Gradskom vijeću grada nema većinsku kontrolu. Zato je i nužno, a u interesu ravnopravnosti svih konstitutivnih narota, da sva tri naroda kao jedan stabilni statički temelj imaju isti broj vijećnika u Gradskom vijeću. Isto tako, potrebno je usvojiti i sistem rotacije za izbor Gradonačelnika i Predsjednika Gradskoga vijeća. Ovo je jednostavna i jedino moguća formula, za stabilan i jedinstveni grad Mostar.
Spoštovanjem, Mr. Milan Jovičić , probosansko-hercegovački Srbin iz Mostara
Prepustite sudbinu Mostara Mostarcima
Nema Mostara, kako se to do sada činilo, kao pitanje odnosa samo dvije etničke zajednice, Bošnjačke i Hrvatske, koje vladaju u Mostaru sa duboko ukorijenjenim suprotnostima medjusobnih interesa, bez interesa i učešća legitimnih predstavnika i srpskog naroda kao trećeg konstitutivnog činioca u ovome gradu.
"Mene bole rane roda moga." (Aleksa Šantić). Kao probosansko-hercegovački Srbin, za razliku od mnogih drugih, moja jedina domovina je Bosna i Hercegovina, a Mostar je grad moga života, zato mogu i poručiti; niko nije pozvaniji da odlučuje o Mostaru prije i mimo samih Mostaraca.
Brojni novopridošli stanovnici Mostara, koji su se ovdje našli silom prilika, a umjesto brojnih izbjeglica iz Mostara, donijeli su sa sobom i traume ratnih žrtava ili su sami žrtve političko- etničke manipulacije, ne mogu naći riješenje za pravi multietnički Mostar.
U ovome gradu, došlo je do promjenje demografske strukture stanovništva, iako se zna da je u njemu prije rata živjela približno trećina sva tri konstitutivna naroda, te preostali dio ostalih manjina.
Kako je Dejton donio mir u našu zemlju, nažalost, stvorio je i surogat državu po mnogim pitanjima ,isto tako, nametnuti Statut gradu Mostaru, od strane Visokoga predestavnika, obezbjedio je „ jedinstveno podjeljeni „ grad, sa svim ostalim manjkavostima i nedorečenim riješenjima u istome Statutu. Zato su i nužne promjene Statuta.
Poštujući odluku Ustavnoga suda i realizaciju usvojenih riješenja za Mostar, svima mora biti jasno da samo izborni sistem u okolnostima u kojima se Mostar nalazi, mogu da regulišu samo interese njegovih konstitutivnih naroda i gradjana pojedinačno.
Kao aksiom u matematici, se nameće jedan jedini odgovor, da u Mostaru za dugo ne može da se primjeni sistem glasanja jedan čovjek ili gradjanin, jedan glas, kao rezultat agresije na Mostar i stvaranja majorizacije jednoga naroda. Ovaj sistem i način glasanja nikada u Mostaru neće biti primjenjen i prihvaćen, po cijenu ne izlaska na bilo kakve izbore. Po ovome pitanju nema centara moći, koji bi van ovoga grada mogli da nametnu ili odluče suprotno.
Bitni su mehanizmi u izbornom sistemu, da bilo koji narod u Gradskom vijeću grada nema većinsku kontrolu. Zato je i nužno, a u interesu ravnopravnosti svih konstitutivnih narota, da sva tri naroda kao jedan stabilni statički temelj imaju isti broj vijećnika u Gradskom vijeću. Isto tako, potrebno je usvojiti i sistem rotacije za izbor Gradonačelnika i Predsjednika Gradskoga vijeća. Ovo je jednostavna i jedino moguća formula, za stabilan i jedinstveni grad Mostar.
Spoštovanjem, Mr. Milan Jovičić , probosansko-hercegovački Srbin iz Mostara