Što je učinjeno, učinjeno je, ili, u Hrvatskoj, već je antologijska - Tko je jamio, jamio! Uzalud zakoni, uzalud najave nove vlasti o novim istragama i suđenjima.
Mnogo je godina prošlo i malo tko vjeruje da se išta bitnije može popraviti, a još manje da će najodgovorniji za sramotnu pljačku vlastitog naroda, završiti u zatvoru.
„U re-privatizaciju ne vjerujem. Mislim da je to manje-više gotova priča. Mnogih firmi više nema, mnoge tvrtke koje su imale tržište su ga izgubile. Svijet je u ovih 20 godina promijenio tri tehnologije. Usporediti prošlost i sadašnjost je dosta neprimjereno“, kaže
ugledni hrvatski ekonomist i poslovni konzultant, doktor Guste Santini.
Najtragičnije je, nastavlja doktor Santini, što je većina pretvorbe u Hrvatskoj rađena nemoralno, ali – zakonito:
„Imali smo zakone i mnoge tvrtke su po tim zakonima zakonito bile privatizirane. To što su zakoni bili nemoralni je jedna sasvim druga priča i to je pitanje koje treba uputiti Saboru, koji je zakonodavac i koji je odnio te zakone.“
U lipnju 2010., u hrvatski je Ustav unesena odredba po kojoj nema zastare za kriminal u pretvorbi, a u svibnju 2011. godine Sabor je usvojio i Zakon o nezastarijevanju.
Ministar unutrašnjih poslova u novoj, koalicijskoj Vladi, Ranko Ostojić najavio je prije nekoliko tjedana osnivanje posebnog policijskog odjela za kriminal u pretvorbi i ponovno otvaranje slučajeva koji su pali u zastaru:
„Ne želim reći da se nije radilo na tim temama, ali je važno da to bude kroz specijalizirani odjel.“
Ministar je podsjetio da je državna revizija od 2000. – 2004. godine izvršila kontrolu u 50 posto privrednih subjekata u Hrvatskoj i, od njih 700, čak u 95 posto slučajeva utvrdila nezakonitosti. Poručuje da se kletva - Tko je jamio, jamio - ne smije ostvariti.
Unatoč tome, hrvatska javnost, a i većina analitičara, ne očekuje da će se „kapitalci“ naći iza rešetaka.
Krešimir Sever
„Ne očekujemo previše, u tolikoj mjeri što su zapravo to majstori dobro prikrili i što je to dijelom otišlo u nepovrat. Ne postoje više niti svi ljudi koji su bili vinovnici tih događanja u to vrijeme. Imovina se toliko puta prevrtjela kroz različite kanale, da je teško reći kako tome ući u trag. Bojim se da će to biti jako velika sjetva, ali slaba žetva“, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever.
Sve je to samo „bacanje prašine u oči građanima“ jer za prave poteze nema političke volje, smatra i predsjednik Novog sindikata, Mario Iveković. Uostalom, napominje Iveković, osim Miroslavu Kutli i Josipu Guciću, dosad, nijednom većem tajkunu iz kriminalne hrvatske pretvorbe nije suđeno.
„Znamo da je Kutle simbol tog kriminala, pa su protiv njega neki postupci vođeni. Nešto je bio u zatvoru, ali on se danas ne poteže po medijima i krupan je poduzetnik. On ima svoje tvrtke i dalje i radi. Nekakvi sitni, koji su možda nekome stali na žulj, možda se nad njima primjenjuje taj Zakon, ali ne znam konkretan slučaj gdje je ukidanje zastarje upotrjebljeno“, navodi Mario Iveković.
Najveći lopovi postali uglednici
U hrvatskom Državnom odvjetništvu ne pobijaju informacije, objavljene u dijelu medija, prema kojima je trenutno pod istragom 20 slučajeva kriminala u pretvorbi, a neki navode da se podižu i prve optužnice za prodaju tvrtki ispod cijene.
Možda će nadrapati „neki Pedro“, ali razni „Todorići, Rajići i ostale dinastije“, sigurno neće. To je izgubljena priča i to su godine koje su „pojeli skakavci“, ponavlja i politički analitičar Jaroslav Pecnik:
„Najveći lopovi su postali uglednici ovoga društva. Drugi ljudi koji su iskoristili privatizaciju, u najvećoj mjeri na kriminalan način, danas su stubovi naše ekonomije i našeg društva. Od toga nema ništa. To je priča koja će se ponavljati i kojoj nikada neće biti kraja. Za to ne postoji, niti politička volja, niti realna snaga da se uđe u to jer to znači da se društvo kapilarno zatvara, a to je nemoguće očekivati.“
Jugoplastika, Prvomajska, Šavrić, Željezara Sisak, osječka tvornica šibica Drava, glasovita plantaža jabuka u Borincima, Tomo Vinković iz Bjelovara i na stotine drugih proizvodnih divova, sve je ugašeno ili desetkovano. Radnici se razboljeli, završili na ulici ili u mizernim mirovinama, a neki u zadnje vrijeme, za Dan mrtvih, pale svijeće i pred svojim ugašenim tvornicama.
Kamensko
Na mnogim mjestima bivših proizvodnih pogona nikli su poslovno stambeni kompleksi i trgovački centri. Tako će završiti i atraktivni prostor nekadašnje kuće vrhunske mode, zagrebačke tvornice Kamensko, za koju su se tekstilne radnice mjesecima borile i lani štrajkale glađu, ali, interesi pojedinaca i privatnih džepova bili su snažniji.
„Kada sam vidjeli da naši strojevi odlaze za Žepče, rekla sam - Neka makar netko radi na tim strojevima, barem će netko zarađivati kruh na tome i biti sretan kada se budi da ide na svoje radno mjesto“, kaže predstavnica radnika Danica Radošević.
Većinu uništene proizvodnje teško je ponovno oživjeti. Neka je danas i nepotrebna. Ali, većina naših sugovornika vjeruje da bi se dio opljačkane imovine ipak mogao vratiti.
„Sada više nema druge i ne može se vratiti onim ljudima koji su oštećeni. Za mene bi zadovoljavajuće rješenje bilo i da se država uključi i da na neki način ponovno postane vlasnik one imovine koja je nezakonito bila stečena u procesu privatizacije. Onda treba ponovo, na pošten i zakonit način, takve tvrtke privatizirati“, smatra predsjednik Novog sindikata Mario Iveković.
Nakon Zakona o nezastarijevanju kriminala iz pretvorbe slijedeći korak bi, zaključuje Iveković, trebao biti Zakon o ovjeri vlasništva:
„Budući da je revizijom pretvorbe utvrđeno da je preko 90 posto pretvorbe obavljeno nezakonito ili ne potpuno zakonito, onda treba sve okrenuti naopako. Ne bi trebao sada neko dokazivati da nešto nije zakonito, nego bi svatko, tko je pretvorbom stekao imovinu, morao dokazati da je tu imovinu platio, a onaj ko to nije platio bi trebao ostati bez te imovine. Moje duboko uvjerenje je da bi se takav postupak trebao provesti. On je moguć. Slini modeli su provedeni u svijetu a neki sličan je proveden u Rusiji.“
