Branitelji Gotovine i Markača predali žalbe

Branitelji Ante Gotovine i Mladena Markača, osuđenih u Hagu zbog ratnih zločina u akciji „Oluja“, podnijeli su žalbe na prvosrupanjske presude. Zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja srpskog stanovništva Gotovina i Markač prvostupanjski su osuđeni na 24, odnosno 18 godina.

Branitelji Ante Gotovine i Mladena Markača u ponedjeljak su elektronskim putem uložili žalbe na prvostupanjske presude, kojima je Gotovina osuđen na 24, a Markač na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina za vrijeme i nakon akcije „Oluja“ u ljeto 1995. godine.

Sadržaj žalbe još nije poznat javnosti iz proceduralnih razloga, a voditelj Gotovininog odvjetničkog tima Luka Mišetić najavio je da će sa detaljima izići sutra. O tome što se za sada zna o sadržaju žalbi, za RSE govori poznavatelj haške problematike, novinar riječkog „Novog lista“ Denis Romac. Prema njegovim informacijama, Gotovinina obrana će se u žalbi koncentrirati na obaranje teze iz presude o nelegalnom granatiranju Knina.

„Naime, Gotovinini odvjetnici su zaključili kako je to zapravo krucijalna optužba i krucijalna teza koja se provlači kroz cijelu presudu. Naime, bez nelegalnog granatiranja ne bi bilo ni udruženog zločinačkog poduhvata, dakle ni odgovornosti za zajednički zločinački poduhvat. I na taj način – rušenjem optužbe o nelegalnom granatiranju - oni smatraju da će srušiti cijelu optužnicu“, smatra Romac.

O zapisnicima Vrhovnog savjeta obrane Srbije

Koordinator Markačevog braniteljskog tima Goran Mikuličić najavio je da će zaključak suda o zajedničkom zločinačkom poduhvatu rušiti s aspekta prava i s aspekta činjenica.

„Ali ne stajemo na tome, nego produžujemo i ukazujemo na ulogu našeg branjenika generala Markača koja se ni u kojem slučaju - po našem mišljenju - ne može okarakterizirati onako kako ju je sud okarakterizirao, a to je – da je on svojom ulogom navodno značajno doprinio tom navodnom zločinačkom poduhvatu.“


Sudsko vijeće Haškog tribunala proglasilo je je 15. travnja ove godine Antu Gotovinu i Mladena Markača krivima za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj za vrijeme vojno-redarstvene akcije „Oluja“ i nakon nje, dakle tijekom kolovoza i rujna 1995. godine.

Trećeokrivljeni Ivan Čermak oslobođen je optužbi, a haško tužiteljstvo se nije žalilo na tu presudu.

Sudsko vijeće prihvatilo je tezu tužiteljstva kako je tzv. "Brijunski sastanak" hrvatskog vojno-političkog vrha koncem srpnja 1995. godine, neposredno prije početka „Oluje“ ključan pokazatelj za postojanje udruženog zločinačkog poduhvata protjerivanja hrvatskih Srba. Hrvatska javnost bila je u najvećem dijelu ogorčena osuđujućim prvostupanjskim presudama i njihovom visinom, a hrvatski politički vrh odbacio je tezu o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata predvođenog pokojnim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

U podnesenim žalbama ne osporavaju se navodi prvostupanjske presude o paležima, pljačkama i ubojstvima nakon „Oluje“, ali se naglašava kako osuđeni s tim nemaju nikakve veze.

Obrane dvojice generala najavile su da će uvesti i nove dokaze, među kojima i zapisnike sjednica Vrhovnog savjeta obrane Srbije iz kolovoza 1995. godine, kako bi dokazali da hrvatski Srbi nisu protjerani, nego su otišli planirano, organizirano i po zapovijedi. Kolega Romac od toga ne očekuje neke dramatične rezultate.

„Iz tih dokumenata nedvojbeno proizlazi da su hrvatski Srbi sami odlučili napustiti Hrvatsku i da se nisu željeli boriti sa hrvatskim snagama, međutim zaboravljamo da je Gotovinina obrana već izvela svjedoke koji su to potvrdili – prvi svjedok bio je jedan srpski obavještajac koji je o tome svjedočio u Hagu – međutim, sudsko vijeće se priklonilo dokazima što ih je pružila optužba, tako da ne vjerujem da bi ovi zapisnici Vrhovnog savjeta obrane mogli presudno promijeniti tu konačnu sliku koju je steklo sudsko vijeće“, kaže Romac.