Hrvatska se, zasad, jedina u regiji obračunava s korupcijom i u najvišim vrhovima vlasti. Pod istragom je više od stotinu visokopozicioniranih osoba u državnim poduzećima i politici, uključujući i samog bivšeg premijera, Ivu Sanadera. Njegovo izručenje Hrvatskoj, iz austrijskog zatvora, očekuje se slijedećih dana ili sedmica.
Svi akteri, većine korupcijskih afera u Hrvatskoj, dolaze iz redova vladajuće stranke ili njezinih koalicijskih partnera. Opća je ocjena da se, bez pritisaka iz Europske unije, ništa ne bi pokrenulo.
Da li će ikada oni vratiti novce koje su uzeli, pitali smo građane, neki su odgovorili:
„Ja mislim da nikad. Ovo je sve zabadav”
„Ja mislim da budu vraćali. Kad god budu išli u zatvor, tak budu vraćali.”
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) otvorio je i šestu istragu protiv bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera pod sumnjom da mu je mađarski MOL, za upravljačku kontrolu nad hrvatskom Industrijom nafte, isplatio mito od čak 10 milijuna eura, što je dodatno šokiralo i ogorčilo hrvatske građane koji kažu da si ne mogu ni predočiti koliko je to uopće novca:
„Tri godine ni pet lipa povišice penzije, a on traži plaću i pobjegao je vani”, jedan je od komentara.
Ukoliko se sumnje o mitu od 10 milijuna eura pokažu točnima, što nije nimalo nemoguće, onda to uključuje u istragu i najširi politički krug Sanaderovih suradnika, ističe komentator Jutarnjeg lista Viktor Vresnik.
„To je cijelo predsjedništvo HDZ-a koje nije moglo ne znati o tome šta se događa. Meni je teško vjerovati da žena, koja je bila potpredsjednica Vlade, nije znala ništa. Sa druge strane činjenica je da ona gura neke stvari sada da se očiste”, ocjenjuje Vresnik.
U šest dugih godina pristupnih pregovora Europska unija nije prestajala zahtijevati od Hrvatske dokaze o istinskoj borbi protiv korupcije i nije bila zadovoljna sve dok nisu počela ozbiljnija hapšenja.
Eskalacija borbe tek slijedi
Bivši ministar odbrane Berislav Rončević
Europskim je diplomatima ovog proljeća predata precizna dokumentacija o više od 35 najzvučnijih korupcijskih afera, od afere Kamioni, za koju je optužen i bivši ministar obrane Berislav Rončević, do svih pljački u državnim i javnim poduzećima, gdje je „pao“ i potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, pa do najzvučnije „FIMI- Medije“, u kojoj je izravno optužen i sam bivši premijer, koji je zbog toga u prosincu 2010. godine i pobjegao u Austriju.
Sanader je prvo odbijao izručenje Hrvatskoj, a kad je ovih dana ipak odlučio austrijski zatvor zamijeniti hrvatskim, naslovnice hrvatskih medija osvanule su novim optužbama za mito neviđenih razmjera.
„Ne treba zaboraviti da se nikada nije stvarno razjasnilo zbog čega je Ivo Sanader podnio ostavku, ali po svemu sudeći on je to učinio pod pritiskom činjenica sa kojima su raspolagale strane Vlade. Zbog toga cijeli postupak treba gledati u tom svijetlu. Iako Hrvatska bilježi dobre rezultate,
baš u tome da se privode i hapse oni koji su obnašali visoke državne dužnosti - premijer, njegov zamjenik, ministri - to još ne znači da je stvar okončana. Naime, dvije okolnosti na to bitno utječu. Prva je činjenica da je bitno svemu tome pomogla i jedan proces unutrašnjeg raslojavanja u HDZ-u, frakcijski sukob koji je pomogao da oni, koji nisu bili upleteni u takve poslove stranačkog i državnog vrha, sa svojim konkurentima nemaju baš puno milosti. Druga važna okolnost je činjenica vanjskog pritiska. Hrvatska se nalazi pod posebnim monitoringom, nadzorom Evropske unije i zbog toga su ti procesi ubrzani”, ocjenjuje sveučilišni profesor i stručnjak za korupciju, Josip Kregar.
Pokazalo se, nastavlja redoviti profesor sociologije na zagrebačkom Pravnom fakultetu, da se nijedna, imalo veća pronevjera nije dogodila „bez pokroviteljstva“ u političkim strukturama i godinama se nije ništa istinski poduzimano jer nije bilo političke volje:
„Međutim jedanput kada je duh pušten iz boce i kad se ustanovilo da postoje politički skandali koje je nemoguće prikriti, da oni nisu vezani samo i isključivo za jednu stranku, onda je to istraga, suzbijanje i kažnjavanje postalo nešto što se ne da više spriječiti. Mislim da vanjski pritisak i to unutrašnje raslojavanje u HDZ-u je bilo samo inicijalna kapisla koja je pokrenula ovu lavinu skandala i slučajeva”, kaže Kregar.
Najnovija afera u kojoj se bivšeg hrvatskog premijera sumnjiči za predaju najdragocjenije hrvatske kompanije strancima, za golemi mito, pokazuje, kaže Kregar, da se borba protiv korupcije u Hrvatskoj neće zaustaviti i da joj tek slijedi eskalacija, zahvaljujući i sazrijevanju demokracije u Hrvatskoj:
„Sjetite se ko je mogao Franji Tuđmanu postaviti pitanje otkud mu sredstva ili novac za bilo šta. Ko je Ivi Sanaderu mogao postaviti pitanje otkuda mu novac za slike Bukovca. To se jednostavno u represivnim režimima nije moglo desiti. Međutim, razbuktavanjem demokracije jedna od uzgrednih posljedica je da više nema zabranjenih pitanja“, zaključuje profesor Kregar.
Svi akteri, većine korupcijskih afera u Hrvatskoj, dolaze iz redova vladajuće stranke ili njezinih koalicijskih partnera. Opća je ocjena da se, bez pritisaka iz Europske unije, ništa ne bi pokrenulo.
Da li će ikada oni vratiti novce koje su uzeli, pitali smo građane, neki su odgovorili:
„Ja mislim da nikad. Ovo je sve zabadav”
„Ja mislim da budu vraćali. Kad god budu išli u zatvor, tak budu vraćali.”
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) otvorio je i šestu istragu protiv bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera pod sumnjom da mu je mađarski MOL, za upravljačku kontrolu nad hrvatskom Industrijom nafte, isplatio mito od čak 10 milijuna eura, što je dodatno šokiralo i ogorčilo hrvatske građane koji kažu da si ne mogu ni predočiti koliko je to uopće novca:
„Tri godine ni pet lipa povišice penzije, a on traži plaću i pobjegao je vani”, jedan je od komentara.
Ukoliko se sumnje o mitu od 10 milijuna eura pokažu točnima, što nije nimalo nemoguće, onda to uključuje u istragu i najširi politički krug Sanaderovih suradnika, ističe komentator Jutarnjeg lista Viktor Vresnik.
„To je cijelo predsjedništvo HDZ-a koje nije moglo ne znati o tome šta se događa. Meni je teško vjerovati da žena, koja je bila potpredsjednica Vlade, nije znala ništa. Sa druge strane činjenica je da ona gura neke stvari sada da se očiste”, ocjenjuje Vresnik.
U šest dugih godina pristupnih pregovora Europska unija nije prestajala zahtijevati od Hrvatske dokaze o istinskoj borbi protiv korupcije i nije bila zadovoljna sve dok nisu počela ozbiljnija hapšenja.
Eskalacija borbe tek slijedi
Sanader je prvo odbijao izručenje Hrvatskoj, a kad je ovih dana ipak odlučio austrijski zatvor zamijeniti hrvatskim, naslovnice hrvatskih medija osvanule su novim optužbama za mito neviđenih razmjera.
„Ne treba zaboraviti da se nikada nije stvarno razjasnilo zbog čega je Ivo Sanader podnio ostavku, ali po svemu sudeći on je to učinio pod pritiskom činjenica sa kojima su raspolagale strane Vlade. Zbog toga cijeli postupak treba gledati u tom svijetlu. Iako Hrvatska bilježi dobre rezultate,
baš u tome da se privode i hapse oni koji su obnašali visoke državne dužnosti - premijer, njegov zamjenik, ministri - to još ne znači da je stvar okončana. Naime, dvije okolnosti na to bitno utječu. Prva je činjenica da je bitno svemu tome pomogla i jedan proces unutrašnjeg raslojavanja u HDZ-u, frakcijski sukob koji je pomogao da oni, koji nisu bili upleteni u takve poslove stranačkog i državnog vrha, sa svojim konkurentima nemaju baš puno milosti. Druga važna okolnost je činjenica vanjskog pritiska. Hrvatska se nalazi pod posebnim monitoringom, nadzorom Evropske unije i zbog toga su ti procesi ubrzani”, ocjenjuje sveučilišni profesor i stručnjak za korupciju, Josip Kregar.
Pokazalo se, nastavlja redoviti profesor sociologije na zagrebačkom Pravnom fakultetu, da se nijedna, imalo veća pronevjera nije dogodila „bez pokroviteljstva“ u političkim strukturama i godinama se nije ništa istinski poduzimano jer nije bilo političke volje:
„Međutim jedanput kada je duh pušten iz boce i kad se ustanovilo da postoje politički skandali koje je nemoguće prikriti, da oni nisu vezani samo i isključivo za jednu stranku, onda je to istraga, suzbijanje i kažnjavanje postalo nešto što se ne da više spriječiti. Mislim da vanjski pritisak i to unutrašnje raslojavanje u HDZ-u je bilo samo inicijalna kapisla koja je pokrenula ovu lavinu skandala i slučajeva”, kaže Kregar.
Najnovija afera u kojoj se bivšeg hrvatskog premijera sumnjiči za predaju najdragocjenije hrvatske kompanije strancima, za golemi mito, pokazuje, kaže Kregar, da se borba protiv korupcije u Hrvatskoj neće zaustaviti i da joj tek slijedi eskalacija, zahvaljujući i sazrijevanju demokracije u Hrvatskoj:
„Sjetite se ko je mogao Franji Tuđmanu postaviti pitanje otkud mu sredstva ili novac za bilo šta. Ko je Ivi Sanaderu mogao postaviti pitanje otkuda mu novac za slike Bukovca. To se jednostavno u represivnim režimima nije moglo desiti. Međutim, razbuktavanjem demokracije jedna od uzgrednih posljedica je da više nema zabranjenih pitanja“, zaključuje profesor Kregar.