U Crnoj Gori danas postoje dva značajna medija koja su 90-tih nosili predznak nezavisni: nedjeljnik Monitor i Radio Antena M. Iako stvoreni od iste grupe ljudi, koja je gajila kritički odnos prema vlasti, danas imaju prilično različito viđenje trenutne situacije u kojoj funkcionišu.
„Mi smo pod pritiscima koji su jači nego u najgore vrijeme Slobodana Miloševića“, rekla je izvršna direktorka podgoričkog nedjeljnika Monitor Milka Tadić Mijović, govoreći o sadašnjem stanju u kom se nalaze nezavisni mediji u Crnoj Gori, odnosno, Monitor koji je, osnovan 1990. godine, i koji je ovdje prvi ponio tu odrednicu.
Iako član prve redakcije, a danas direktorka Monitora, Milka Tadić Mijović, kao ključne probleme navodi stalnu borbu sa finansijskim teškoćama, zatvorenost institucija i velike probleme u nastojanjima za pribavljanje relevantnih informacija.
Na pomen Evropske komisije koja početak pretristupnih pregovora uslovljava sa više konkretnih zahtjeva, među kojima je i unapređenje medijskih sloboda, ipak izdvaja izloženost velikim pritiscima.
„Samo u posljednjih nekoliko godina smo bili izloženi izuzetnim pritiscima - visokim sudskim kaznama, čestim procesima za klevetu i duševne boli. Plaćali smo ogromne kazne, koje nisu bile u skladu sa praksom Suda u Strazburu. Bili smo izloženi jakom pritisku i to još uvijek traje. Mi i dalje imamo pred sudovima više kazni. Jedva smo, kroz ove godine i sve te pritiske, uspijeli da održimo medij“, tvrdi Milka Tadić Mijović.
Podgorički radio Antena M su, kao prvo nezavisno elektronsko glasilo u Crnoj Gori, 1994. godine osnovali ljudi koji su uglavnom prethodno već bili okupljeni oko Monitora, u čijoj je prvoj redakciji bio i Darko Šuković, današnji direktor ovog radija, koji kao ključni problem vidi nedostatak odgovornosti za javnu riječ:
„Medijskih sloboda nikada nije dovoljno i treba ih unapređivati. Za razliku od mojih kolega, mislim da je ključni problem, ključna stvar, da treba raditi na odgovornosti za javnu riječ. Kada se ta svijest formira, svi drugi problemi će biti neuporedivo lakše riješeni“, kaže Šuković.
Stanje daleko od idealnog
Početni period rada radija Antena M je obilježila grupa „Mozak-eliminator“, koja se protiv autoritarnog režima borila smijehom, podsmijehom i satirom. Nisko-budžetna produkcija nije umanjila ubojitost refrena, koji će, čuvan u arhivi, uvijek biti spreman da podsjeti na Crnu Goru devedesetih.
Novinar Petar Komnenić i Milka Tadić MijovićNajveći hit „Mozak-eliminatora“ je ipak muzičko politička humoreska, koja se u formi obrađenog španskog megahita Macarena, emitovala na frekvencijama radija Antena M. Ova grupa nije bila sklona metafori, pa je svojom verzijom Macarene, bez uvijanja, ukazivala na odnos tadašnjih predsjednika Crne Gore i Srbije.
Devedesete su kalendarski odavno prošle, i za razliku od direktorke nedjeljnika Monitor, koja kaže da je sada još gore, prvi čovjek radija Antena M, Darko Šuković kaže da se sadašnje stanje ne može ni porediti sa tim vremenom.
„Danas nikome neće na pamet pasti da, ako napišete nešto što mu se ne sviđa, vas pozove telefonom i prijeti, a kamoli da vas susretne i prijeti najbrutalnijim pritiscima odmazde. Prosto je neuporediva situacija. Mogućnosti za korektno i profesionalno bavljenje novinarstvom, za onoga ko želi njime da se bavi, apsolutno postoje. I ekonomski uslovi su značajno bolji. Ne kažem da su idealni, ali ih je vrlo teško upoređivati“, navodi Šuković.
Za Monitor, stanje je svakako daleko od idealnog, pa direktorka ovog magazina, Milka Tadić Mijović, kaže da, pored političkih pritisaka, ozbiljan ograničavajući faktor predstavlja i nedovoljno razvijena građanska svijest jer, prema njenim riječima, postoje ljudi koji se i danas plaše da kupuju i čitaju Monitor:
„Crna Gora ima problem sa svojom dugogodišnjom autoritarnom kulturom i autoritarnom praksom. Nema tradiciju jakih civilnih inicijativa, niti ima društvo koje je sklono pobuni i traženju više demokratija. Ta sloboda je više retrogradna, a ne mijenja sistem suštinski i ne transformiše ka demokratiji. U takvoj političkoj strukturi veoma je teško djelovati jer nas obično proglašavaju neprijateljem. Ljudi se često i danas plaše da čitaju takve medije“, zaključuje Milka Tadić Mijović.
„Mi smo pod pritiscima koji su jači nego u najgore vrijeme Slobodana Miloševića“, rekla je izvršna direktorka podgoričkog nedjeljnika Monitor Milka Tadić Mijović, govoreći o sadašnjem stanju u kom se nalaze nezavisni mediji u Crnoj Gori, odnosno, Monitor koji je, osnovan 1990. godine, i koji je ovdje prvi ponio tu odrednicu.
Iako član prve redakcije, a danas direktorka Monitora, Milka Tadić Mijović, kao ključne probleme navodi stalnu borbu sa finansijskim teškoćama, zatvorenost institucija i velike probleme u nastojanjima za pribavljanje relevantnih informacija.
Na pomen Evropske komisije koja početak pretristupnih pregovora uslovljava sa više konkretnih zahtjeva, među kojima je i unapređenje medijskih sloboda, ipak izdvaja izloženost velikim pritiscima.
„Samo u posljednjih nekoliko godina smo bili izloženi izuzetnim pritiscima - visokim sudskim kaznama, čestim procesima za klevetu i duševne boli. Plaćali smo ogromne kazne, koje nisu bile u skladu sa praksom Suda u Strazburu. Bili smo izloženi jakom pritisku i to još uvijek traje. Mi i dalje imamo pred sudovima više kazni. Jedva smo, kroz ove godine i sve te pritiske, uspijeli da održimo medij“, tvrdi Milka Tadić Mijović.
Podgorički radio Antena M su, kao prvo nezavisno elektronsko glasilo u Crnoj Gori, 1994. godine osnovali ljudi koji su uglavnom prethodno već bili okupljeni oko Monitora, u čijoj je prvoj redakciji bio i Darko Šuković, današnji direktor ovog radija, koji kao ključni problem vidi nedostatak odgovornosti za javnu riječ:
„Medijskih sloboda nikada nije dovoljno i treba ih unapređivati. Za razliku od mojih kolega, mislim da je ključni problem, ključna stvar, da treba raditi na odgovornosti za javnu riječ. Kada se ta svijest formira, svi drugi problemi će biti neuporedivo lakše riješeni“, kaže Šuković.
Stanje daleko od idealnog
Početni period rada radija Antena M je obilježila grupa „Mozak-eliminator“, koja se protiv autoritarnog režima borila smijehom, podsmijehom i satirom. Nisko-budžetna produkcija nije umanjila ubojitost refrena, koji će, čuvan u arhivi, uvijek biti spreman da podsjeti na Crnu Goru devedesetih.
Devedesete su kalendarski odavno prošle, i za razliku od direktorke nedjeljnika Monitor, koja kaže da je sada još gore, prvi čovjek radija Antena M, Darko Šuković kaže da se sadašnje stanje ne može ni porediti sa tim vremenom.
„Danas nikome neće na pamet pasti da, ako napišete nešto što mu se ne sviđa, vas pozove telefonom i prijeti, a kamoli da vas susretne i prijeti najbrutalnijim pritiscima odmazde. Prosto je neuporediva situacija. Mogućnosti za korektno i profesionalno bavljenje novinarstvom, za onoga ko želi njime da se bavi, apsolutno postoje. I ekonomski uslovi su značajno bolji. Ne kažem da su idealni, ali ih je vrlo teško upoređivati“, navodi Šuković.
Za Monitor, stanje je svakako daleko od idealnog, pa direktorka ovog magazina, Milka Tadić Mijović, kaže da, pored političkih pritisaka, ozbiljan ograničavajući faktor predstavlja i nedovoljno razvijena građanska svijest jer, prema njenim riječima, postoje ljudi koji se i danas plaše da kupuju i čitaju Monitor:
„Crna Gora ima problem sa svojom dugogodišnjom autoritarnom kulturom i autoritarnom praksom. Nema tradiciju jakih civilnih inicijativa, niti ima društvo koje je sklono pobuni i traženju više demokratija. Ta sloboda je više retrogradna, a ne mijenja sistem suštinski i ne transformiše ka demokratiji. U takvoj političkoj strukturi veoma je teško djelovati jer nas obično proglašavaju neprijateljem. Ljudi se često i danas plaše da čitaju takve medije“, zaključuje Milka Tadić Mijović.