Predrag Miki Manojlović, jedan od najosebujnijih glumaca koji su obilježili pozorišnu i filmsku scenu regiona, o glumi kaže:
“Taj posao je opasan onda kada znate da se igrate elementarnim silama, životom, smrću, strastima… Kada ste svjesni da držite tog đavola za rep i vladate njime. Gluma je vrlo moćna stvar jer vas dovodi do upravljanja tim silama, publikom i samim sobom…”
Rođen je u Beogradu, majka mu je crnogorskog a otac srpsko-francuskog porijekla, uloge snima na srpskom, italijanskom, njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku.
Snimio je preko 80 filmova, dobio je prestižne nagrade za filmske i pozorišne uloge.
Nezaboravne su one koje je imao u TV seriji Otpisani (1974.), Samo jednom se ljubi (1981.), U raljama života (1984), Otac na službenom putu (1985.), Underground (1995.).
Pokrenuo je “Radionicu Integracije”, udruženje koje se bavi integriranjem ljudi sa invaliditetom u “normalan život i svakodnevnicu”:
“Sjajni su. Kada ih vidite kako se sa sigurnošću kreću scenom, način na koji razmišljaju, pa potom oblikuju svoj odnos prema stvarima i ulozi, pomislite da mi, koji vidimo, možda i manje vidimo od njih.”
Vjeruje u ljude, otvoreno priznaje da bez supruge Tamare “ne bi bio to što jeste”. Glumački je ponosan što je uspio “negdje u sebi pronaći taj bazični, čvrsti ruralni element da bi odigrao Azema u filmu “Besa” Srđana Karanovića.
Ako bi samo govorili o “balkanskim” profesionalnim izazovima posljednjih godina tu bi svakako bile i uloge u filmu “Neka ostane među nama” Rajka Grlića i TV serija “Na terapiji” Marka Đilasa.
Ne želi da igra u predstavama ili filmovima u koje se na bilo koji način umiješala politika.
Bio je član žirija na Sarajevskom filmskom festivalu. O svojim utiscima sa tog gostovanja je rekao je:
”Za mene je to bio grad novih krovova i posječenih stabala, a kada sam vidio one grobove na stadionu Koševo, zaista sam se gadno osjećao….To su nemjerljivi zločini koji su napravljeni protiv civila i ja to nazivam izopačenošću ljudskoga uma…”
“Taj posao je opasan onda kada znate da se igrate elementarnim silama, životom, smrću, strastima… Kada ste svjesni da držite tog đavola za rep i vladate njime. Gluma je vrlo moćna stvar jer vas dovodi do upravljanja tim silama, publikom i samim sobom…”
Rođen je u Beogradu, majka mu je crnogorskog a otac srpsko-francuskog porijekla, uloge snima na srpskom, italijanskom, njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku.
Snimio je preko 80 filmova, dobio je prestižne nagrade za filmske i pozorišne uloge.
Nezaboravne su one koje je imao u TV seriji Otpisani (1974.), Samo jednom se ljubi (1981.), U raljama života (1984), Otac na službenom putu (1985.), Underground (1995.).
Pokrenuo je “Radionicu Integracije”, udruženje koje se bavi integriranjem ljudi sa invaliditetom u “normalan život i svakodnevnicu”:
“Sjajni su. Kada ih vidite kako se sa sigurnošću kreću scenom, način na koji razmišljaju, pa potom oblikuju svoj odnos prema stvarima i ulozi, pomislite da mi, koji vidimo, možda i manje vidimo od njih.”
Vjeruje u ljude, otvoreno priznaje da bez supruge Tamare “ne bi bio to što jeste”. Glumački je ponosan što je uspio “negdje u sebi pronaći taj bazični, čvrsti ruralni element da bi odigrao Azema u filmu “Besa” Srđana Karanovića.
Ako bi samo govorili o “balkanskim” profesionalnim izazovima posljednjih godina tu bi svakako bile i uloge u filmu “Neka ostane među nama” Rajka Grlića i TV serija “Na terapiji” Marka Đilasa.
Ne želi da igra u predstavama ili filmovima u koje se na bilo koji način umiješala politika.
Bio je član žirija na Sarajevskom filmskom festivalu. O svojim utiscima sa tog gostovanja je rekao je:
”Za mene je to bio grad novih krovova i posječenih stabala, a kada sam vidio one grobove na stadionu Koševo, zaista sam se gadno osjećao….To su nemjerljivi zločini koji su napravljeni protiv civila i ja to nazivam izopačenošću ljudskoga uma…”
