Zašto moram braniti Sanadera?
Jednom, vrlo davno, dok smo još bili uljuljkani i sretni, spoljnopolitički komentator TV Sarajevo je napisao komentar protiv politike tadašnje španjolske vlade. Loš komentar uzgred budi rečeno. Ali, moj se kolega preračunao u čitanju zvanične politike jer je samo nekoliko sati nakon objavljenog komentara objavljeno neko saopćenje u kojem se politika španjolske vlade – hvali. Ali, ništa zato. Spoljnopolitički komentator TV Sarajevo je prionuo na posao i u slijedećem TV dnevniku i dan kasnije objavio komentar sa posve suprotnim tezama.
Sjetih se ove priče kad ovih dana gledam kako mediji u Hrvatskoj izvještavaju o hapšenju bivšeg premijera Ive Sanadera u Austriji.
¨U zemlji mozartovih kugli Sanader je dobio kugle oko nogu¨, piše jedan kolega. ¨Ni danas ga nije posjetio niko od obitelji¨, slavodobitno se nasladjuje drugi, ¨Sad se ne tušira sam nego sa drugim zatvorenicima¨, da dalje ne nabrajam.
Ti isti novinari i ti isti mediji su ga nazivali ¨gospodin, doktor, premijer Ivo Sanader¨.
Ljudska je osobina, nažalost, da se nasladjuje nad padom onih koji su prethodno bili silnici ili nasilnici. Ali, novinari nemaju pravo da tu lošu ljudsku osobinu pretvaraju u uredjivačku politiku!
Trebalo bi biti posve obrnuto.
Niko, pa ni mediji koji prekomjerno pokorstvo Sanaderu vraćaju prekomjernim blaćenjem bivšeg premijera nemaju pravo da bilo koga proglašavaju krivim prije nego li to sud utvrdi.
Jer, ti isti koji se sada nasladjuju sudbinom premijera, su bitno doprinijeli da se Sanader sada nadje iza rešetaka. Ne samo time što su od ¨gospodina, doktora, premijera¨ stvarali kult, nego i time što su ćutali o njegovim satovima, aferama oko kupovine vojnih kamiona, Brodosplitu i Bechtelu, gradnje autoceste, što su ćutali o kriminalu, ignorirali korupciju, prihvaćali cenzuru i obmanjivali javnost.
Neće biti da je Sanader radio sam niti je sam imao koristi, on nije djelovao izvan sistema nego unutar njega, on je oličenje sistema korupcije koji je vladajući HDZ izgradio tokom godina na vlasti. Pravi junak našeg doba kako ga je efektno nazvala moja kolegica Ines Šaškor u njenoj kolumni.
Histerija koja sada preplavljuje priču o Ivi Sanaderu bi najradije svu krivicu smjestila u njegovu ćeliju i odatle je, zajedno sa bivšim premijerom, nikad nebi ni puštala van.
Bojim se da se krivica ne može okovati.
Kad se klupko počne odmotavati i kad metla čišćenja korupcije počne mahati po hrvatskom društvu jednog će se dana zaustaviti pred vratima šefova medijskih kuća. I onih mojih kolega novinara koji će požuriti pronaæi novog ¨gospodina, doktora, premijera¨.
Zato moram braniti Ivu Sanadera od lešinara koje je sam odhranio.