Šteta nanesena sigurnosti Sjedinjenih država, ali bez negativnog učinka na odnose dviju država i hrvatsku nacionalnu sigurnost – to je prva reakcija službenog Zagreba na objavljivanje četvrt milijuna dokumenata na Wikileaksu.
“Bez obzira što će se objaviti, to ni na koji način ne može remetiti odnose između Hrvatske i Sjedinjenih američkih država, dakle – našega saveznika,” kaže hrvatska premijerka Jadranka Kosor.
“Ovo nije bura u čaši vode. Narušen je jedan sustav sigurnosti, narušen je jedan sustav diplomatske komunikacije. Ovo je žestoki udar na sigurnost Sjedinjenih američkih država. Radi se o vrlo ozbiljnoj stvari, ali vjerujem da će i Sjedinjene države reagirati ozbiljno i voditi računa o nacionalnim interesima i o tome da ovo ne izazove neke veće potrese u međunarodnim odnosima”, kazao je ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković.
Narušen je jedan sustav sigurnosti, narušen je jedan sustav diplomatske komunikacije. Ovo je žestoki udar na sigurnost Sjedinjenih američkih država, ocjenjuje Goran Jandroković.
Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, koji ima i obavještajno-sigurnosnog iskustva, o sigurnosnoj dimenziji za Hrvatsku.
“Moramo vidjeti karakter tih dokumenata. Prije svega, našu nacionalnu sigurnost to ne može ugroziti. Uostalom – kažem – kad prikupimo više informacija bit ćemo pametniji”, naveo je on.
Ono što je do sada procurilo u javnost nije posebno dramatično – prema bilješci nakon posjete pomoćnika američke državne tajnice za Europu i Aziju Daniela Frieda Zagrebu 2007. godine, tadašnji je premijer Ivo Sanader izrazio zabrinutost zbog sve većeg ulaganja ruskih tvrtki u Bosnu i Hercegovinu, i pomoćniku državne tajnice uručio non-paper o hrvatskim stajalištima.
Citira se i Sanaderova ocjena kako je “Silajdžić jedan staromodan političar koji živi u devedesetim godinama i želi da probleme Bosne i Hercegovine riješe druge države,” a dodaje se i kako se Sanader 2007. žali da se “Silajdžić protivi dogovoru koji je postignut s bivšim premijerom Federacije Terzićem oko gradnje Pelješkog mosta.”
Čak 1686 poruka upućeno je iz američkog veleposlanstva u Zagrebu u Washington od 1991.pa do veljače ove godine, više nego iz Češke, Mađarske ili Poljske, a Hrvatsku se spominje u još petstotinjak dokumenata.
Svojevrsni pogled u ogledalo
Politički analitičar Davor Gjenero za RSE komentira ovaj razmjerno snažan interes Sjedinjenih država za Hrvatsku.
“Hrvatska je u ovom zadnjem političkom razdoblju u fokusu regionalne politike Amerike, jer je američki politički interes da se Hrvatsku što prije politički konsolidira i uključi u Europsku uniju, isto kao što je bio njihov značajan politički interes da ju se uključi pod kišobran NATO saveza. Dobra je okolnost to da su se interesi američke regionalne politike i hrvatske nacionalne politike podudarali”, ocjenjuje Gjenero.
Zanimljivo je da su reakcije hrvatske službene politike na curenje podataka sa Wikileaksa bile mnogo oštrije pred godinu dana, kada je među ostalim procurilo da su hrvatski vojnici u Afganistanu sudjelovali i u borbenim aktivnostima, iako to službeni izvori demantiraju.
Zamjenik glavnog urednika zagrebačkog dnevnika “Jutarnji list” Davor Butković za RSE kaže kako to što za sada nema pikanterija o Hrvatskoj, ne znači da ih neće i - biti!
“To što za sada – koliko znamo – nema ništa o nekom skrivenom incidentu na nekoj međunarodnoj bojišnici jest jedno pitanje, međutim “Jutarnji list” u svom sutrašnjem broju primjerice objavljuje detaljnu analizu ondašnjeg američkog veleposlanika Roberta Bradtkea o šansama SDP-a i HDZ-a da pobijede na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2007. godine, i o tome kakva je pozicija predsjednika Mesića. I to nije samo pitanje – što bi se reklo – pikanterija i indiskrecija, nego činjenice da tadašnji američki diplomatski predstavnici u Zagrebu duboko nisu razumjeli hrvatsku političku scenu”, smatra Butković.
Bivši hrvatski veleposlanik u Washingtonu Ivan Grdešić također očekuje da nastavak objavljivanja dijelova o Hrvatskoj bude uzbudljiviji, ali on više cijeni američku analitiku.
“Bit će to na neki način i svojevrsni pogled u ogledalo, jedna okrutna ocjena naših sposobnosti i naših kvaliteta. Mnogi naši političari možda će stati na zemlju, a neki će možda i bubnuti na zemlju, kada ih ocijene američki diplomati”, kaže Grdešić.
WikiLeaks i Balkan
WikiLeaks i zemlje regiona
Među 250,000 telegrama američke diplomatije koje je stranica WikiLeaks počela objavljivati u ponedjeljak, nalazi se i preko 9,000 dokumenata o zemljama bivše Jugoslavije i regiona.
Pojedinačno Hrvatska se spominje u 2.053, BiH 1.419, Kosovo 1.320, Srbija i Crna Gora (zajedno do 2006.) 1.244, Slovenija 947, Albanija 822, Makedonija 783 i Crna Gora 503 telegrama.
Za sada, na stranici WikiLeaksa dostupan je samo dokument o razgovorima pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu Phila Gordana sa francuskim zvaničnicima u Parizu u oktobru 2009. godine o, između ostalog, situaciji u BiH, Kosovu, Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj.
Na sastanku su francuske diplomate zagovarale ubrzanje proces zatvaranja Ureda visokog predstavnika u BiH, s čime se Gordon nije složio jer je rekao da još nisu bili stvoreni svi uslovi.
On se također nije složio sa ocjenom francuskih diplomata da su se odnosi između SAD i bošnjačkih političara pogoršali.
Francuski predsjednički savjetnik za vanjsku politiku Jean-Claud Levitte je također rekao da EULEX ima problema sa kosovskim vlastima nakon potpisivanja sporazuma sa Beogradom kao i da minister vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić "obećava puno" prilikom posjeta Parizu u vezi povratka Srba na Kosovo ili njihovog učešća u kosovskim institucijam i da se više neće susretati sa njim jer ne predstavlja lice moderne Srbije kao što tvrdi.
