Nakon što je udruženje Trajl, zajedno sa 11 udruženja žrtava rata, u oktobru ove godine predalo izvještaj o problemima sa kojima se susreću žrtve tortura i seksualnog nasilja, Komitet protiv mučenja UN-a izdao je preporuke prema BiH za rješavanje problema u vezi sa pitanjima nestalih, žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja tokom rata.
Između ostalog, u preporukama je navedeno da žrtvama svjedocima treba pružiti neophodnu zaštitu, provesti odluke Ustavnog suda u slučajevima prisilnog nestanka, efikasnije kažnjavanje počinilaca i niz drugih.
Prema podacima UN-ove komisije, tokom rata u BiH silovano je i seksualno zlostavljano oko 50.000 žena i stotine muškaraca, a presude su izrečene samo u 12 predmeta.
Žrtve seksualnog nasilja još uvijek su nezaštićene, stigmatizirane, diskriminirane u društvu, a nerijetko i na ivici egzistencije.
„Nikome ne shvata, niko me ne razumije. Ma niko. Kako nemam zaštitu od svojih domaćih, nemam zaštitu od policije, tako nemam zaštitu od međunarodne zajednice. Ovdje je mentalitet drugi. Ovdje te smatraju kurvom. Ne mogu više. Ja ne mogu iz stana ni izaći. Evo od ’96. kako sam došla ovdje razna maltretiranja, razna ponižavanja. Ja sam u svom dostojanstvu toliko i ponižena i zgažena i sramotna da je ne mogu jednostavno gledati kao normalan svijet“, kaže jedna od žrtava za RSE.
Bakira Hasečić, iz udruženja Žene žrtve rata, kaže da je za žrtve jedan od problema što počinitelje sreću na ulici jer su mnogi od njih još uvijek na slobodi.
„Ja sam dobila informaciju iz mog krvavog Višegrada da je Novo Rajak, ratni zločinac koji je kažnjen zbog onoga što je uradio, koji izdražava kaznu u Zenici, na godišnjem odmoru 20 dana. Koja je to ponovo poruka žrtvama svjedocima i kako vratiti se i boraviti u gradu gdje vidiš ratnog zločinca koji još nije ni uhapšen, ni procesuiran, a posebno koji dobije nagradu da dođe na godišnji odmor?“ rekla je ona.
Čitav niz problema u ubrzanju postupaka
Specijalna predstavnica UN-a za pitanja seksualnog nasilja tokom rata Margot Valstrom, koja boravi ovih dana u BiH i održala je niz sastanaka sa udruženjima žrtava seksualnog nasilja, kaže kako je zaključila da ni 15 godina nakon rata žrtve seksualnog nasilja nemaju mira.
Sudski procesi su bolno spori, a žrtvama se ne nude mogućnosti socijalizacije u društvu, te su nerijetko bez posla, bez psihološke pomoći i na rubu egzistencije.
„Mislim da je ovo veliki izazov za političko vođstvo u ovoj zemlji jer ono što silovanje čini jeste brutaliziranje čitavog društva. To nije samo slučaj u BiH nego i u drugim zemljama koje su pretrpjele rat i u tim zemljama i dan-danas silovanje je najčešće prijavljivano krivično djelo jer nije na vrijeme adekvatno kažnjeno“, izjavila je Valstrom.
Lejla Mamut – Abaspahić, koordinatorica agencije TRAJEL za BiH koja radi istraživanja o provođenju UN-ove konvencije o zaštiti žrtava seksualnog nasilja počinjenog tokom rata, navodi kao jedan od problema navedenih u izvještaju i nepostojanje fonda za finansijsku pomoć žrtvama.
„U BiH trenutno ne postoji krovni, tj. državni zakon koji reguliše odštete civilnim žrtvama rata, dok se sam pojam odštete identifikuje sa pojmom socijalne zaštite. Ovo je suprotno međunarodnom pravu jer žrtva rata ima pravo na odštetu, bez razlike da li je u dobroj ili lošoj financijskoj situaciji. Nadalje, zakoni koji regulišu dodjelu odštete u entitetima se razlikuju, što ih čini, naravno, diskriminatornim prema nekim žrtvama. Npr. zakonodavstvo u RS uopšte ne prepoznaje žrtve silovanja kao posebnu kategoriju žrtava. Žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja imaju poteškoće i u traženju odštete od strane počinilaca. Razlozi za ovo su različiti, a variraju od nedostatka informacija o tome kako ta procedura teče, pa sve do nedostatka finansijskih sredstava da obezbijede sebi advokata koji ih nužno mora zastupati u građanskim parnicama. Naravno, država im ne garantuje pravo ne besplatno pravno zastupanje“, navodi ona.
Selma Korjenić, saradnica za ljudska prava, navodi da UN-ov komitet, između ostalog, preporučuje izmjenu Krivičnog zakona, jer silovanje i seksualno zlostavljanje nije definisano kao ratni zločin.
„Komitet izražava svoju zabrinutost oko sporog procesa usvajanja zakona o pravima žrtava mučenja u domaćem zakonodavstvu, kao i nedostatka medicinske, psiho-socijalne i pravne podrške žrtvama, naročito onima koje su preživjele seksualno nasilje i silovanje tokom rata. S tim u vezi Komitet preporučuje državi članici da usvoji zakon bez odlaganja“, rekla je Korjenić.
Margot Valstrom ocjenjuje kako je veliki problem i nedostatak resursa za ubrzanje tih postupaka.
„Dakle, postoji čitav niz problema, poput nedovoljnog broja sudija i tužilaca, potrebe za dodatnom podrškom tokom istraga, nepostojanje uvjeta za zaštitu svjedoka na lokalnim sudovima, nedostatak specijalnih policijskih jedinica koje bi vodile ove istrage, a posebno jedan od najvećih problema jeste zaštita svjedoka. UN-ova komisija je spremna pružiti svoju pomoć kako bi se ovi problemi prevazišli“, poručila je Valstrom.
UN-ov komitet je u okviru preporuka pozvao BiH da ubrza proces uključivanja mučenja i seksualnog nasilja u svoje zakone. Dato je i niz drugih preporuka, a Komisija UN-a protiv mučenja će zatražiti izvještaj o izvršenju nakon tačno određenih rokova.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Misija OSCE-a u BiH ocjenjuje da seksualno nasilje nije samo pitanje žena ili privatna stvar nego se ubraja u red najgorih zločina koji su počinjeni u nasilnim konfliktima.
Kažu kako bez procesuiranja ovih krivičnih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine pravda neće biti u potpunosti ostvarena.
Lejla Kaplar, pravna savjetnica, ističe da je zbog toga važno da su predstavnici vlasti svjesni činjenice da žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja pate od dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica, a procesuiranje počinilaca predstavlja samo jedan dio ka dugotrajnom i složenom procesu ozdravljenja.
Misija OSCE-a u BiH je u više navrata pozvala predstavnike organa vlasti da osiguraju adekvatno pružanje posebne zaštite i podrške žrtvama i svjedocima uz osiguranje neophodnih finansijskih sredstava.
Prilikom odlučivanja u kom smjeru krenuti naprijed sasvim je izvjesno da je potrebno sprovesti konsultativni proces sa žrtvama, ali i predstavnicima nevladinih organizacija, odnosno udruženjima žrtava. Slijedeći ovaj princip, pozdravljamo konsultacije koje od sredine 2010. godine predvodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u izradi Državne strategije za pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
Misija nastavlja da se i dalje zalaže za osiguranje adekvatnog sistema zaštite i podrške uzimajući naročito u obzir potrebe žrtava seksualnog nasilja, a na način da pruža podršku organima vlasti na provedbi Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE
Između ostalog, u preporukama je navedeno da žrtvama svjedocima treba pružiti neophodnu zaštitu, provesti odluke Ustavnog suda u slučajevima prisilnog nestanka, efikasnije kažnjavanje počinilaca i niz drugih.
Prema podacima UN-ove komisije, tokom rata u BiH silovano je i seksualno zlostavljano oko 50.000 žena i stotine muškaraca, a presude su izrečene samo u 12 predmeta.
Žrtve seksualnog nasilja još uvijek su nezaštićene, stigmatizirane, diskriminirane u društvu, a nerijetko i na ivici egzistencije.
„Nikome ne shvata, niko me ne razumije. Ma niko. Kako nemam zaštitu od svojih domaćih, nemam zaštitu od policije, tako nemam zaštitu od međunarodne zajednice. Ovdje je mentalitet drugi. Ovdje te smatraju kurvom. Ne mogu više. Ja ne mogu iz stana ni izaći. Evo od ’96. kako sam došla ovdje razna maltretiranja, razna ponižavanja. Ja sam u svom dostojanstvu toliko i ponižena i zgažena i sramotna da je ne mogu jednostavno gledati kao normalan svijet“, kaže jedna od žrtava za RSE.
Bakira Hasečić, iz udruženja Žene žrtve rata, kaže da je za žrtve jedan od problema što počinitelje sreću na ulici jer su mnogi od njih još uvijek na slobodi.
„Ja sam dobila informaciju iz mog krvavog Višegrada da je Novo Rajak, ratni zločinac koji je kažnjen zbog onoga što je uradio, koji izdražava kaznu u Zenici, na godišnjem odmoru 20 dana. Koja je to ponovo poruka žrtvama svjedocima i kako vratiti se i boraviti u gradu gdje vidiš ratnog zločinca koji još nije ni uhapšen, ni procesuiran, a posebno koji dobije nagradu da dođe na godišnji odmor?“ rekla je ona.
Čitav niz problema u ubrzanju postupaka
Specijalna predstavnica UN-a za pitanja seksualnog nasilja tokom rata Margot Valstrom, koja boravi ovih dana u BiH i održala je niz sastanaka sa udruženjima žrtava seksualnog nasilja, kaže kako je zaključila da ni 15 godina nakon rata žrtve seksualnog nasilja nemaju mira.
Sudski procesi su bolno spori, a žrtvama se ne nude mogućnosti socijalizacije u društvu, te su nerijetko bez posla, bez psihološke pomoći i na rubu egzistencije.
„Mislim da je ovo veliki izazov za političko vođstvo u ovoj zemlji jer ono što silovanje čini jeste brutaliziranje čitavog društva. To nije samo slučaj u BiH nego i u drugim zemljama koje su pretrpjele rat i u tim zemljama i dan-danas silovanje je najčešće prijavljivano krivično djelo jer nije na vrijeme adekvatno kažnjeno“, izjavila je Valstrom.
Lejla Mamut – Abaspahić, koordinatorica agencije TRAJEL za BiH koja radi istraživanja o provođenju UN-ove konvencije o zaštiti žrtava seksualnog nasilja počinjenog tokom rata, navodi kao jedan od problema navedenih u izvještaju i nepostojanje fonda za finansijsku pomoć žrtvama.
U BiH trenutno ne postoji krovni, tj. državni zakon koji reguliše odštete civilnim žrtvama rata, dok se sam pojam odštete identifikuje sa pojmom socijalne zaštite, kaže Lejla Mamut – Abaspahić.
„U BiH trenutno ne postoji krovni, tj. državni zakon koji reguliše odštete civilnim žrtvama rata, dok se sam pojam odštete identifikuje sa pojmom socijalne zaštite. Ovo je suprotno međunarodnom pravu jer žrtva rata ima pravo na odštetu, bez razlike da li je u dobroj ili lošoj financijskoj situaciji. Nadalje, zakoni koji regulišu dodjelu odštete u entitetima se razlikuju, što ih čini, naravno, diskriminatornim prema nekim žrtvama. Npr. zakonodavstvo u RS uopšte ne prepoznaje žrtve silovanja kao posebnu kategoriju žrtava. Žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja imaju poteškoće i u traženju odštete od strane počinilaca. Razlozi za ovo su različiti, a variraju od nedostatka informacija o tome kako ta procedura teče, pa sve do nedostatka finansijskih sredstava da obezbijede sebi advokata koji ih nužno mora zastupati u građanskim parnicama. Naravno, država im ne garantuje pravo ne besplatno pravno zastupanje“, navodi ona.
Selma Korjenić, saradnica za ljudska prava, navodi da UN-ov komitet, između ostalog, preporučuje izmjenu Krivičnog zakona, jer silovanje i seksualno zlostavljanje nije definisano kao ratni zločin.
„Komitet izražava svoju zabrinutost oko sporog procesa usvajanja zakona o pravima žrtava mučenja u domaćem zakonodavstvu, kao i nedostatka medicinske, psiho-socijalne i pravne podrške žrtvama, naročito onima koje su preživjele seksualno nasilje i silovanje tokom rata. S tim u vezi Komitet preporučuje državi članici da usvoji zakon bez odlaganja“, rekla je Korjenić.
Margot Valstrom ocjenjuje kako je veliki problem i nedostatak resursa za ubrzanje tih postupaka.
„Dakle, postoji čitav niz problema, poput nedovoljnog broja sudija i tužilaca, potrebe za dodatnom podrškom tokom istraga, nepostojanje uvjeta za zaštitu svjedoka na lokalnim sudovima, nedostatak specijalnih policijskih jedinica koje bi vodile ove istrage, a posebno jedan od najvećih problema jeste zaštita svjedoka. UN-ova komisija je spremna pružiti svoju pomoć kako bi se ovi problemi prevazišli“, poručila je Valstrom.
UN-ov komitet je u okviru preporuka pozvao BiH da ubrza proces uključivanja mučenja i seksualnog nasilja u svoje zakone. Dato je i niz drugih preporuka, a Komisija UN-a protiv mučenja će zatražiti izvještaj o izvršenju nakon tačno određenih rokova.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Iz ugla OSCE-a
Iz ugla OSCE-aMisija OSCE-a u BiH ocjenjuje da seksualno nasilje nije samo pitanje žena ili privatna stvar nego se ubraja u red najgorih zločina koji su počinjeni u nasilnim konfliktima.
Kažu kako bez procesuiranja ovih krivičnih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine pravda neće biti u potpunosti ostvarena.
Lejla Kaplar, pravna savjetnica, ističe da je zbog toga važno da su predstavnici vlasti svjesni činjenice da žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja pate od dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica, a procesuiranje počinilaca predstavlja samo jedan dio ka dugotrajnom i složenom procesu ozdravljenja.
Misija OSCE-a u BiH je u više navrata pozvala predstavnike organa vlasti da osiguraju adekvatno pružanje posebne zaštite i podrške žrtvama i svjedocima uz osiguranje neophodnih finansijskih sredstava.
Prilikom odlučivanja u kom smjeru krenuti naprijed sasvim je izvjesno da je potrebno sprovesti konsultativni proces sa žrtvama, ali i predstavnicima nevladinih organizacija, odnosno udruženjima žrtava. Slijedeći ovaj princip, pozdravljamo konsultacije koje od sredine 2010. godine predvodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u izradi Državne strategije za pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
Misija nastavlja da se i dalje zalaže za osiguranje adekvatnog sistema zaštite i podrške uzimajući naročito u obzir potrebe žrtava seksualnog nasilja, a na način da pruža podršku organima vlasti na provedbi Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE