Predsjednici Hrvatske, Slovenije i Italije Ivo Josipović, Danilo Turk i Giorgio Napolitano prisustvuju u utorak uveče u Trstu Koncertu prijateljstva, u organizaciji i pod ravnanjem maestra Riccarda Mutija.
Riječ je o simboličkim gestama pomirenja koje je hrvatski predsjednik Josipović započeo ovog proljeća u Bosni i Hercegovini, nastavio u Jasenovcu i Bleiburgu i, sad u Trstu, gdje je s predsjednicima Slovenije i Italije položio vijenac na 'Spomenik egzodusu Talijana iz Dalmacije, Istre i Rijeke, nakon Drugog svjetskog rata.
Susret s predstavnicima hrvatske zajednice u Trstu, polaganje lovorova vijenca na Slovenski kulturni centar kojeg su točno na današnji dan,13. srpnja, prije 90 godina, spalili talijanski fašisti i, na kraju, zajedničko, polaganje vijenca na Spomenik egzodusa Talijana iz Rijeke Istre i Dalmacije nakon 1945. godine -civilizacijske su geste kojima se želi zatvoriti prijepore iz prošlosti i sva tri naroda i države okrenuti zajedničkoj budućnosti u ujedninjenoj Europi - ističe se, uz ostalo, u zajedničkom priopćenju hrvatskog, slovenskog i talijanskog predsjednika države, uoči trilatelarnog susreta u Trstu.
„Mislim da je ovaj posjet predsjednika Josipovića, naprosto, još jedna dionica njegove regionalne politike koja ide za stabiliziacijom regije, za zatvaranjem onih regionalnih problema koji mogu dignuti nacionalističke tenzije i za otvaranjem vrata jednoj boljoj i široj regionalnoj suradnji,“ smatra sveučilišni profesor Branko Caratan.
Pomirbenu politiku koju je hrvatski predsjendik Josipović započeo sa Srbijom, BiH, Crnom Gorom, zatim u samoj Hrvatskoj, posjetom Jasenovcu i Bleiburgu, a sada i trilatelarnim susretom s dvojicom zapadnih susjeda, pozitivno ocjenjuju i oni analitičari koji misle da hrvatski predsjednik baš i ne ispunjava predizborna obećanja, ali na temi suočavanja s prošlošću daju mu 'čistu peticu '.
„Prvo BiH, pa onda Hrvatska, s obzirom da se svake godine u Hrvatskoj u isto vrijeme obnavlja Drugi svjetski rat (Jasenovac, Bleiburg) znači, sve što je vezano za Drugi svjetski rat i tu prošlost mislim da je Josipović odradio na jedan primjeren i normalan način i, tu nema prigovora. Sad je logično da se postave relacije i u vezi sramne prošlosti između Hrvatske, Slovenije i Italije, jer i to pitanje oko Drugog svjetskog rata, na relaciji Hrvatska – Italija, permanentno je otvoreno, s obzirom na fojbe i tome slično,“ kaže Dr Anđelko Milardović.
Bez zajedničkih izjava za medije
Pitanje fojbi, kraških jama, u kojima su u prošlom stoljeću završavali mnogi i na svim stranama, kao i egzodus Talijana godinama se politizira, a vrhunac se dogodio 2006. kad je talijanski predsjednik Napolitano ustvrdio da je riječ o 'slavenskom ekspanzionizmu, barbarstvu i krvoločnosti' na što je žestoko reagirao bivši hrvatski predsjednik StjepanMesić i optužio Napolitana za 'neskriveni rasizam'.
I ovaj trilatelarni susret koji je dugo pripreman i više puta otkazivan, proći će bez zajedničkih izjava za medije, kako bi se izbjegla svaka nespretnost oko fojbi, okupacije i egzodusa.
Unatoč tome, sudjelovanje triju predsjednika na koncertu maestra Riccarda Mutija 'Putevi prijateljstva', na kojem sudjeluje oko 200 talijanskih, hrvatskih i slovenskih gazbenika, već je u nekim medijima proglašeno povijesnim susretom, ali neki upozoravaju i na detalje programa, prije samog koncerta.
Novinar riječkog Novog Lista Denis Romac upozorava, između ostalog, na polaganje vijenca na spomenik na kojem piše da je iz Rijeke, Istre i Dalmacije, izbjeglo 350 tisuća Talijana, što je, kaže, povijesno netočno.
„Naravno, političari nikad nisu utvrdili točne brojke, naročito na talijanskoj strani, kako bi se zapravo i omogućile takve manipulacije. Međutim, sva istraživanja govore da je svih Talijana koji su napustili ove krajeve bilo, najviše, oko 200-230 tisuća. Dakle, radi se o preuveličanom broju, a to znači da se vijenac polaže na povijesno netočnoj činjenici, što je također odraz 'šlampavosti' u pripremi tog susreta,“ ocjenjuje Romac.
Politikanti ne žele povijesnu istunu
I akademik Petar Strčić, povjesničar koji se tom problematikom bavi godinama, pozdravlja susret, ali ne vjeruje da će simboličke geste puno pomoći bez prave povijesne istine i o fojbama i o egzodusu. Strčić potsjeća na službeni popis Kraljevine Italije iz 1930-te godine, prema kojem je na cijelom tom području, živjelo oko 300 000 stanovnika,dakle svih –Talijana, Hrvata, Srba, Crnogoraca.
„Da, svih stanovnika ukupno je bilo 300 tisuća, što je objavljeno u toj knjizi popisa, od strane same Kraljevine Italije, a na spomeniku u Trstu, na Piazza della Liberta, piše da je, iz Istre, Rijeke i Dalmacije, samo Talijana, otišlo oko 350 tisuća, što je apsurd,“ tvrdi Strčić.
Napominje također da nisu svi Talijani bili protjerani, jer su mnogi optirali, ne želeći živjeti u 'rigidnom komunizmu', a što se tiče broja stradalih u fojbama akademik
Strčić podsjeća da je prije nekoliko godina pokrenuo inicijativu da se osnuje zajednička talijansko-slovensko-hrvatska komisija i utvrdi točan broj žrtava, ali političari, ni na jednoj strani, očito, nisu dovoljno zainteresirani.
„Ja sam predložio i te fojbe i Bleiburg. Sve smo se dogovorili, ali komisija nikako da starta. Jednostavno, neki politikanti ne žele da se dobije čista povijesna istina. Jer, da žele to se moglo već utvrditi u zadnjih 50 godina,“ kaže on.
Riječ je o simboličkim gestama pomirenja koje je hrvatski predsjednik Josipović započeo ovog proljeća u Bosni i Hercegovini, nastavio u Jasenovcu i Bleiburgu i, sad u Trstu, gdje je s predsjednicima Slovenije i Italije položio vijenac na 'Spomenik egzodusu Talijana iz Dalmacije, Istre i Rijeke, nakon Drugog svjetskog rata.
Susret s predstavnicima hrvatske zajednice u Trstu, polaganje lovorova vijenca na Slovenski kulturni centar kojeg su točno na današnji dan,13. srpnja, prije 90 godina, spalili talijanski fašisti i, na kraju, zajedničko, polaganje vijenca na Spomenik egzodusa Talijana iz Rijeke Istre i Dalmacije nakon 1945. godine -civilizacijske su geste kojima se želi zatvoriti prijepore iz prošlosti i sva tri naroda i države okrenuti zajedničkoj budućnosti u ujedninjenoj Europi - ističe se, uz ostalo, u zajedničkom priopćenju hrvatskog, slovenskog i talijanskog predsjednika države, uoči trilatelarnog susreta u Trstu.
„Mislim da je ovaj posjet predsjednika Josipovića, naprosto, još jedna dionica njegove regionalne politike koja ide za stabiliziacijom regije, za zatvaranjem onih regionalnih problema koji mogu dignuti nacionalističke tenzije i za otvaranjem vrata jednoj boljoj i široj regionalnoj suradnji,“ smatra sveučilišni profesor Branko Caratan.
Mislim da je ovaj posjet predsjednika Josipovića još jedna dionica njegove regionalne politike koja ide za zatvaranjem onih regionalnih problema koji mogu dignuti nacionalističke tenzije i za otvaranjem vrata jednoj boljoj i široj regionalnoj suradnji, smatra Branko Caratan.
Pomirbenu politiku koju je hrvatski predsjendik Josipović započeo sa Srbijom, BiH, Crnom Gorom, zatim u samoj Hrvatskoj, posjetom Jasenovcu i Bleiburgu, a sada i trilatelarnim susretom s dvojicom zapadnih susjeda, pozitivno ocjenjuju i oni analitičari koji misle da hrvatski predsjednik baš i ne ispunjava predizborna obećanja, ali na temi suočavanja s prošlošću daju mu 'čistu peticu '.
„Prvo BiH, pa onda Hrvatska, s obzirom da se svake godine u Hrvatskoj u isto vrijeme obnavlja Drugi svjetski rat (Jasenovac, Bleiburg) znači, sve što je vezano za Drugi svjetski rat i tu prošlost mislim da je Josipović odradio na jedan primjeren i normalan način i, tu nema prigovora. Sad je logično da se postave relacije i u vezi sramne prošlosti između Hrvatske, Slovenije i Italije, jer i to pitanje oko Drugog svjetskog rata, na relaciji Hrvatska – Italija, permanentno je otvoreno, s obzirom na fojbe i tome slično,“ kaže Dr Anđelko Milardović.
Bez zajedničkih izjava za medije
Pitanje fojbi, kraških jama, u kojima su u prošlom stoljeću završavali mnogi i na svim stranama, kao i egzodus Talijana godinama se politizira, a vrhunac se dogodio 2006. kad je talijanski predsjednik Napolitano ustvrdio da je riječ o 'slavenskom ekspanzionizmu, barbarstvu i krvoločnosti' na što je žestoko reagirao bivši hrvatski predsjednik StjepanMesić i optužio Napolitana za 'neskriveni rasizam'.
I ovaj trilatelarni susret koji je dugo pripreman i više puta otkazivan, proći će bez zajedničkih izjava za medije, kako bi se izbjegla svaka nespretnost oko fojbi, okupacije i egzodusa.
Unatoč tome, sudjelovanje triju predsjednika na koncertu maestra Riccarda Mutija 'Putevi prijateljstva', na kojem sudjeluje oko 200 talijanskih, hrvatskih i slovenskih gazbenika, već je u nekim medijima proglašeno povijesnim susretom, ali neki upozoravaju i na detalje programa, prije samog koncerta.
Novinar riječkog Novog Lista Denis Romac upozorava, između ostalog, na polaganje vijenca na spomenik na kojem piše da je iz Rijeke, Istre i Dalmacije, izbjeglo 350 tisuća Talijana, što je, kaže, povijesno netočno.
„Naravno, političari nikad nisu utvrdili točne brojke, naročito na talijanskoj strani, kako bi se zapravo i omogućile takve manipulacije. Međutim, sva istraživanja govore da je svih Talijana koji su napustili ove krajeve bilo, najviše, oko 200-230 tisuća. Dakle, radi se o preuveličanom broju, a to znači da se vijenac polaže na povijesno netočnoj činjenici, što je također odraz 'šlampavosti' u pripremi tog susreta,“ ocjenjuje Romac.
Politikanti ne žele povijesnu istunu
I akademik Petar Strčić, povjesničar koji se tom problematikom bavi godinama, pozdravlja susret, ali ne vjeruje da će simboličke geste puno pomoći bez prave povijesne istine i o fojbama i o egzodusu. Strčić potsjeća na službeni popis Kraljevine Italije iz 1930-te godine, prema kojem je na cijelom tom području, živjelo oko 300 000 stanovnika,dakle svih –Talijana, Hrvata, Srba, Crnogoraca.
„Da, svih stanovnika ukupno je bilo 300 tisuća, što je objavljeno u toj knjizi popisa, od strane same Kraljevine Italije, a na spomeniku u Trstu, na Piazza della Liberta, piše da je, iz Istre, Rijeke i Dalmacije, samo Talijana, otišlo oko 350 tisuća, što je apsurd,“ tvrdi Strčić.
Napominje također da nisu svi Talijani bili protjerani, jer su mnogi optirali, ne želeći živjeti u 'rigidnom komunizmu', a što se tiče broja stradalih u fojbama akademik
Strčić podsjeća da je prije nekoliko godina pokrenuo inicijativu da se osnuje zajednička talijansko-slovensko-hrvatska komisija i utvrdi točan broj žrtava, ali političari, ni na jednoj strani, očito, nisu dovoljno zainteresirani.
„Ja sam predložio i te fojbe i Bleiburg. Sve smo se dogovorili, ali komisija nikako da starta. Jednostavno, neki politikanti ne žele da se dobije čista povijesna istina. Jer, da žele to se moglo već utvrditi u zadnjih 50 godina,“ kaže on.
