Samra i Samira nemaju bliže rodbine da im danas dođe na dženazu. Pored tabuta sa njihovim posmrtnim ostacima bio je daidža Mevludin Selimović:
„Imaju oca koji je ostao živ, a morao je da napusti zemlju, da ode glavom bez obzira. Otišao je u Ameriku i nije u situaciji da dođe i da prisustvuje dženazi svoje djece.“
Zločin u Bratuncu nije preživio ni jednogodišnji Samrin i Samirin brat. Mevludin priča:
„Brata traže, koji nije imao ni godinu dana. On je pokopan negdje u Srebrenici, u mezarju, jer ga je otac bio ponio, da ga spasi. Ponio ga doktorima. Bio je u naručju sestre, vjerovatno ga je pokušala zaštititi. Međutim, kad je došao u Srebrenicu, na ulazu u Srebrenicu, sageo se da da djetetu vode, da ga napoji, tada je vidio da je i to dijete umrlo.“
Hamdija Softić danas je ukopala oca:
„Šta je – bol, tuga u srcu. Najgore što se moglo desiti u životu. Al' opet – nek' je nađen, nek' se zna gdje je. A šta ćemo mi?“
Na komemoraciji u Bratuncu bilo je oko pet hiljada članova porodica žrtava, rodbine i prijatelja. Dženazi su prisustvovali Haris Silajdžić, predsjednik, i Željko Komšić, član Predsjedništva BiH. Silajdžić je izjavio:
„Uvijek mi je teško naći riječi za to što se dogodilo, a pogotovo kada su djeca u pitanju. Jedno neljudsko djelo, kao rezultat neljudske divljačke politike. Najteže je, naravno, porodicama, a nama preostaje upravo ovo – što činimo sve da se kazne oni koji su ovo učinili.“
Foto: Sadik SalimovićUdruženje žena i članovi porodica žrtava upozorili su danas na spor proces traženja žrtava, ali i na to da veliki broj počinilaca zločina još uvijek ne odgovara za učinjena djela. Željko Komšić kaže:
„Ja sam, vjerujte, svakakvih priča čuo oko identifikacija i iskopavanja masovnih grobnica, ali, rekao bih, da to ipak treba ostaviti Institutu da to uradi. Ja sam to tražio – da se sve baze podataka koje ima ili Institut ili Tužilaštvo – da se formira jedinstvena baza podataka, koja će služiti i pronalasku žrtava rata, a istovremeno može poslužiti i kao baza podataka za Tužilaštvo, za pokretanje određenih sporova, odnosno postupaka i krivičnog gonjenja.“
Zajedničkoj dženazi prisustvovali su Rafi Gregorijan, zamjenik visokog predstavnika u BiH, delegacija Republike Srpske, predstavnici Udruženja žena, te delegacija udruženja „Žene u crnom“ iz Beograda.
Foto: Sadik SalimovićStaša Zajović, predsjednica ovog udruženja:
„Ja ne mogu nikad da izrazim užas koji su preživele porodice, koje su pretrpile užasne gubitke, ne mogu da se stavim na njihovo mesto, ali ono što mogu jeste da izjavim saučešće i iskažem moje najdublje saosećanje i solidarnost. Mislim da ovi mali gestovi iskrenosti i poverenja su važni za izgradnju mira na ovom prostoru.“
U prethodnim dženazama na mezarju Veljaci ukopano je 137 bratunačkih Bošnjaka. Jučer su članovi porodica žrtava sa Ljubovijskog mosta u rijeku Drinu bacili 603 ruže koje simboliziraju broj nevino ubijenih civila u Bratuncu, u periodu 1992.-1995. godine.
„Imaju oca koji je ostao živ, a morao je da napusti zemlju, da ode glavom bez obzira. Otišao je u Ameriku i nije u situaciji da dođe i da prisustvuje dženazi svoje djece.“
Zločin u Bratuncu nije preživio ni jednogodišnji Samrin i Samirin brat. Mevludin priča:
„Brata traže, koji nije imao ni godinu dana. On je pokopan negdje u Srebrenici, u mezarju, jer ga je otac bio ponio, da ga spasi. Ponio ga doktorima. Bio je u naručju sestre, vjerovatno ga je pokušala zaštititi. Međutim, kad je došao u Srebrenicu, na ulazu u Srebrenicu, sageo se da da djetetu vode, da ga napoji, tada je vidio da je i to dijete umrlo.“
Hamdija Softić danas je ukopala oca:
„Šta je – bol, tuga u srcu. Najgore što se moglo desiti u životu. Al' opet – nek' je nađen, nek' se zna gdje je. A šta ćemo mi?“
Na komemoraciji u Bratuncu bilo je oko pet hiljada članova porodica žrtava, rodbine i prijatelja. Dženazi su prisustvovali Haris Silajdžić, predsjednik, i Željko Komšić, član Predsjedništva BiH. Silajdžić je izjavio:
„Uvijek mi je teško naći riječi za to što se dogodilo, a pogotovo kada su djeca u pitanju. Jedno neljudsko djelo, kao rezultat neljudske divljačke politike. Najteže je, naravno, porodicama, a nama preostaje upravo ovo – što činimo sve da se kazne oni koji su ovo učinili.“
„Ja sam, vjerujte, svakakvih priča čuo oko identifikacija i iskopavanja masovnih grobnica, ali, rekao bih, da to ipak treba ostaviti Institutu da to uradi. Ja sam to tražio – da se sve baze podataka koje ima ili Institut ili Tužilaštvo – da se formira jedinstvena baza podataka, koja će služiti i pronalasku žrtava rata, a istovremeno može poslužiti i kao baza podataka za Tužilaštvo, za pokretanje određenih sporova, odnosno postupaka i krivičnog gonjenja.“
Zajedničkoj dženazi prisustvovali su Rafi Gregorijan, zamjenik visokog predstavnika u BiH, delegacija Republike Srpske, predstavnici Udruženja žena, te delegacija udruženja „Žene u crnom“ iz Beograda.
„Ja ne mogu nikad da izrazim užas koji su preživele porodice, koje su pretrpile užasne gubitke, ne mogu da se stavim na njihovo mesto, ali ono što mogu jeste da izjavim saučešće i iskažem moje najdublje saosećanje i solidarnost. Mislim da ovi mali gestovi iskrenosti i poverenja su važni za izgradnju mira na ovom prostoru.“
U prethodnim dženazama na mezarju Veljaci ukopano je 137 bratunačkih Bošnjaka. Jučer su članovi porodica žrtava sa Ljubovijskog mosta u rijeku Drinu bacili 603 ruže koje simboliziraju broj nevino ubijenih civila u Bratuncu, u periodu 1992.-1995. godine.
