25. maja, koji se u bivšoj Jugoslaviji obilježavao kao Dan mladosti, 1995. godine u Tuzli je, u samom centru grada, poginula 71 osoba. U prosjeku 23 godine mladi. Granata koja je ispaljena sa položaja snaga bosanskih Srba, sa planine Ozren, ranila je 150 ljudi. Za ovaj ratni zločin pred Sudom Bosne i Hercegovine odgovarao je jedino Novak Ðukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe Karadžićeve vojske.
Tog 25. maja 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, granata je u strogom centru Tuzle, poznatijem kao Kapija, usmrtila 71 osobu, a 150 ranila. Granatu je ispalila Vojska Republike Srpske sa planine Ozren, a zbog siline udarca dijelovi tijela žrtava bili su posvuda:
„Nema glave!“
„Hej, ovdje, ovdje, doktore, živ je još!“
Prosječna dob žrtava Tuzlanske kapije je 23 godine. Najmlađi među njima bio je trogodišnji Sandro Kalesić. Njegov otac Dino kaže kako je tog 25. maja grad bio prepun mladih ljudi jer je noć bila topla, a danima prije toga grad nije granatiran. Iako je bilo ratno stanje, ništa nije naslućivalo da će granata pasti, prisjeća se Dino Kalesić:
„Nije bilo pametno, nije bilo logično uopšte da se tako ponašamo ako gledamo s jedne strane - jer je bio rat, pucalo su. S druge strane, bilo je itekako logično da svi izađemo u grad, svi željni sunca, željni lijepog vremena, željni malo mirnijih dana, bez pucanja.“
Na Tuzlanskoj kapiji sina je izgubila i Zineta Hidanović. Alem je imao 19 godina:
„Izašao je samo malo da mu se puding ohladi. ’Vratiću se, mama, odmah, nek se puding ohladi!’ Za pola sata pala je granata. Ja se spremam, tog trena hoću u bolnicu, ali me sestre zaustavljaju, hoće da me vežu. To mi je bio znak da mi je sin mrtav.“
Među 150 ranjenih bila je i Amra Ponjavić, koja je 25. maja u grad izašla sa prijateljima. Većina njih tu noć je poginula:
„Ranjena sam u nogu, oštećena mi je tetiva i izgubila sam mišić lijeve potkoljenice. Otprilike je liječenje trajalo nekoliko mjeseci.“
Granate koje su tokom rata na Tuzlu ispaljivane sa planina Majevica i Ozren ubile su 210 osoba. Taj podatak rezultat je rada Komisije za civilne žrtve rata koju je formirala tuzlanska opština. Komisija je posebno istraživala zločin na Tuzlanskoj kapiji s obzirom na činjenicu da Haški tribunal 1995. godine nije razmatrao predmet „Kapija“ zbog nedovoljno dokaza, koje je u to vrijeme prikupljalo kantonalno tužilaštvo. Cijeli slučaj preuzelo je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, koje je optužnicu za komandnu odgovornost podiglo protiv Novaka Đukića.
Predsjednik Komisije za civilne žrtve rata Opštine Tuzla Hilmo Bućuk, koji je na Tuzlanskoj kapiji izgubio kćerku Lejlu, prisustvovao je sudskom procesu:
„Strašno nas je iscrpio dio koji se odnosio na iskaze svjedoka, jer je to vraćanje na ’95. godinu. Poseban problem nam je bio kod iznošenja, odnosno izvođenja svjedoka odbrane Novaka Đukića. To su bili neki generali, oficiri koji su takve stvari iznosili, između ostalog da su u svojim iskazima ili svome svjedočenju tvrdili da je granata ispaljena s istoka prema zapadu, znači sa položaja vojske Armije BiH prema Kapiji, da smo sami sebe ubili. Druga tvrdnja im je bila da je na Kapiji eksplozivna naprava podmetnuta. Treći iskaz je bio da je na Kapiji bilo malo krvi u odnosu na broj žrtava itd. Strašne stvari!“
Novaka Đukića, nekadašnjeg komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, Sud BiH u junu prošle godine osudio je na 25 godina zatvora. I tužilaštvo i odbrana podnijeli su žalbe na prvostepenu presudu, a ovih dana Apelaciono vijeće Suda BiH trebalo bi da donese konačnu odluku o tome.
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Mučno je svjedočiti o zločinima
Pravne zavrzlame slučaja Ganić
Ivo Josipović u Ahmićima i Križančevu selu: Da se zločini ne ponove
Konačno počela svjedočenja na suđenju Karadžiću
Politčke manipulacije ubistvom Avde Palića
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Tog 25. maja 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, granata je u strogom centru Tuzle, poznatijem kao Kapija, usmrtila 71 osobu, a 150 ranila. Granatu je ispalila Vojska Republike Srpske sa planine Ozren, a zbog siline udarca dijelovi tijela žrtava bili su posvuda:
„Nema glave!“
„Hej, ovdje, ovdje, doktore, živ je još!“
Prosječna dob žrtava Tuzlanske kapije je 23 godine. Najmlađi među njima bio je trogodišnji Sandro Kalesić. Njegov otac Dino kaže kako je tog 25. maja grad bio prepun mladih ljudi jer je noć bila topla, a danima prije toga grad nije granatiran. Iako je bilo ratno stanje, ništa nije naslućivalo da će granata pasti, prisjeća se Dino Kalesić:
„Nije bilo pametno, nije bilo logično uopšte da se tako ponašamo ako gledamo s jedne strane - jer je bio rat, pucalo su. S druge strane, bilo je itekako logično da svi izađemo u grad, svi željni sunca, željni lijepog vremena, željni malo mirnijih dana, bez pucanja.“
Na Tuzlanskoj kapiji sina je izgubila i Zineta Hidanović. Alem je imao 19 godina:
„Izašao je samo malo da mu se puding ohladi. ’Vratiću se, mama, odmah, nek se puding ohladi!’ Za pola sata pala je granata. Ja se spremam, tog trena hoću u bolnicu, ali me sestre zaustavljaju, hoće da me vežu. To mi je bio znak da mi je sin mrtav.“
Među 150 ranjenih bila je i Amra Ponjavić, koja je 25. maja u grad izašla sa prijateljima. Većina njih tu noć je poginula:
„Ranjena sam u nogu, oštećena mi je tetiva i izgubila sam mišić lijeve potkoljenice. Otprilike je liječenje trajalo nekoliko mjeseci.“
Granate koje su tokom rata na Tuzlu ispaljivane sa planina Majevica i Ozren ubile su 210 osoba. Taj podatak rezultat je rada Komisije za civilne žrtve rata koju je formirala tuzlanska opština. Komisija je posebno istraživala zločin na Tuzlanskoj kapiji s obzirom na činjenicu da Haški tribunal 1995. godine nije razmatrao predmet „Kapija“ zbog nedovoljno dokaza, koje je u to vrijeme prikupljalo kantonalno tužilaštvo. Cijeli slučaj preuzelo je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, koje je optužnicu za komandnu odgovornost podiglo protiv Novaka Đukića.
Predsjednik Komisije za civilne žrtve rata Opštine Tuzla Hilmo Bućuk, koji je na Tuzlanskoj kapiji izgubio kćerku Lejlu, prisustvovao je sudskom procesu:
„Strašno nas je iscrpio dio koji se odnosio na iskaze svjedoka, jer je to vraćanje na ’95. godinu. Poseban problem nam je bio kod iznošenja, odnosno izvođenja svjedoka odbrane Novaka Đukića. To su bili neki generali, oficiri koji su takve stvari iznosili, između ostalog da su u svojim iskazima ili svome svjedočenju tvrdili da je granata ispaljena s istoka prema zapadu, znači sa položaja vojske Armije BiH prema Kapiji, da smo sami sebe ubili. Druga tvrdnja im je bila da je na Kapiji eksplozivna naprava podmetnuta. Treći iskaz je bio da je na Kapiji bilo malo krvi u odnosu na broj žrtava itd. Strašne stvari!“
Novaka Đukića, nekadašnjeg komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, Sud BiH u junu prošle godine osudio je na 25 godina zatvora. I tužilaštvo i odbrana podnijeli su žalbe na prvostepenu presudu, a ovih dana Apelaciono vijeće Suda BiH trebalo bi da donese konačnu odluku o tome.
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Mučno je svjedočiti o zločinima
Pravne zavrzlame slučaja Ganić
Ivo Josipović u Ahmićima i Križančevu selu: Da se zločini ne ponove
Konačno počela svjedočenja na suđenju Karadžiću
Politčke manipulacije ubistvom Avde Palića
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)