Parlament BiH, i pored brojnih prijedloga, nikada nije usvojio Rezoluciju o Srebrenici niti će to, po svemu sudeći, uskoro učiniti. Tako će, ukoliko Srbija usvoji Rezoluciju, BiH ostati jedina zemlja koja nije usvojila rezoluciju o genocidu koji se dogodio na njenom teritoriju.
Razlog opstrukcija je političke prirode i uglavnom joj se protive zastupnici iz Republike Srpske koji, iako svjesni presude Međunarodnog suda pravde, ne negiraju genocid, ali rezoluciju će prihvatiti samo ukoliko se odnosi na sve stradale tokom rata u BiH. S druge strane, udruženja žrtava smatraju da je za BiH prihvatanje ovakvog prijedloga jedini način da se ponovno izgradi povjerenje.
Ukoliko Skupština Srbije usvoji Rezoluciju o Srebrenici, Bosna i Hercegovina mogla bi biti jedina zemlja u regionu, koja to nije učinila. Odnos prema
Srebrenica je simbol stradanja civila u Evropi, jer se tu desio najveći zločin poslije II Svjetskog rata.
srebreničkom genocidu unutar BiH ne treba nikoga da čudi smatra predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović. Podjele u BiH koje prati negiranje zločina koje dolazi iz RS, su cementirane, dodaje Todorović:
„Mi smo svjedoci da je vrh vlasti u RS nedavno negirao i neke druge zločine koji su počinjeni nad civilnim stanovništvom, gdje je očigledna odgovornost oficira Vojske RS. Prema tome, to negiranje je nastavak te političke ideologije, koja se može očitovati i u mnogim drugim problemima koji su u ovom trenutku u BiH itekako uočljivi. Međutim, svakako je da ta nespremnost da se suočimo s istinom o najtežim zločinima u BiH predstavlja jednu vrlo ozbiljnu prepreku daljnjoj integraciji bh. društva i normalizaciji odnosa.“
Ovo je sramota za BiH tim prije što je pred državnim Parlamentom nekoliko puta ponuđen prijedlog, kaže Adem Huskić, zastupnik Stranke za BiH:
„Ja sam u Parlamentu BiH u tri navrata išao sa prijedlogom da se usvoji ta rezolucija i taj datum, međutim – nije išlo. Čak nije prihvaćena ni inicijativa da se 27. januar proglasi Danom sjećanja na žrtve holokausta, što nažalost govori da je fašizam na ovim našim prostorima još uvijek jako prisutan.“
"PRIMILI K ZNANJU"?
Premijer RS Milorad Dodik, ujedno i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata čijih zastupnika u Parlamentu BiH ima najviše iz ovog entiteta i koji su glasali protiv ranijih prijedloga, kaže kako ne spori sudski utvrđene činjenice, ali podržava samo onu Rezoluciju koja bi obuhvatila sve zločine tokom rata u BiH:
„Naravno da se u Srebrenici desio zločin koji je Međunarodni sud ocijenio kao lokalni genocid i mi ne sporimo tu ocjenu da je to bilo i da su u tome učestvovali čak i dijelovi određenih institucionalnih kapaciteta RS. Tako piše u toj presudi. Mi smo to naravno primili k znanju i prihvatamo tu vrstu kvalifikacije, ne sporimo Srebrenicu kao mjesto najvećeg koncentrisanog zločina, ali u ovoj zemlji je bilo i drugih zločina.“
Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, u Srebrenici je u direktnim vojnim dejstvima od 1991. – 1995. ubijeno ili nestalo 8945 osoba. Od toga 8460 Bošnjaka i 480 Srba. Direktor Centra Mirsad Tokača kaže da stavovi poput Dodikovih samo pokazuju podijeljenost BiH, no usvajanje Rezolucije je imperativ:
„Zločin genocida je zločin svih zločina. Bilo šta kad bi se upoređivalo s tim zločinom značilo bi relativizirati taj zločin. Rezolucija o genocidu se treba i mora usvojiti. Nažalost, nije u pitanju samo Dodik i njegove opstrukcije. Radi se o niz drugih političara, čak i onih koji pripadaju narodu koji je bio žrtva genocida, koji nisu smogli dovoljno snage da tu Rezoluciju uvedu u Parlament i da se ona u Parlamentu usvoji po svaku cijenu. Ona se mora usvojiti, bez obzira kakvu krizu ona u zemlji može da izazove. To je zapravo test da li je zemlja raskrstila sa zločincima ili nije raskrstila sa zločincima, prije svega sa onima koji su počinili genocid.“
I prema Huskiću Srebrenica zaslužuje poseban tretman:
„Slažem se da treba usvojiti rezoluciju kojom se osuđuju svi zločini, međutim, Srebrenica je simbol stradanja civila u Evropi, jer se tu desio najveći zločin poslije II Svjetskog rata. Srebrenica je simbol i mislim da ona zaslužuje poseban tretman.“
PRIHVATANJE ISTINE IZUZETNO VAŽNO
Rezoluciju o Srebrenici prihvatio je Evropski parlament, te pozvao sve evropske zemlje da je prihvate i obilježe 11. juli kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Od Parlamenta BiH isto već godinama traže i udruženja žrtava. Predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, Kada Hotić:
„Mi smo tražili da se donesu izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH – onaj ko negira genocid da bude i krivično gonjen. Ne možemo pobijati istinu koja je toliko očevidna. Evropski parlament je donio Rezoluciju na osnovu genocida, a svi ostali zločini, ako se dokažu, neka se dopunjava. To ne može ići u jednu vreću.“
Todorović napominje kako je porodicama prihvatanje istine izuzetno važno:
„Imao sam vrlo često priliku razgovarati sa porodicama žrtava iz Srebrenice. Onoliko koliko ih je bolio nestanak njihovih najbližih, toliko ih svih godina nakon tog strašnog zločina boli brutalno negiranje onoga što se desilo i odbijanje dijela bh. društva – mislim na Republiku Srpsku – da izrazi bilo koju vrstu solidarnosti prihvatanja odgovornosti i prihvatanja činjenica o onome što se desilo u Srebrenici. Jednostavno, na kraju reći: zaista poražavajuće.“
Hotić ne gaji prevelike nade, iako bi priznanje značilo vraćanje povjerenja:
„Sramota. Tamo gdje se desilo, kome je najbitnije, ako nam treba neki suživot - a treba nam, naravno, treba nam i BiH - istina se mora prihvatiti onakva kakva jeste. Niko nama sinove ne može vratiti, ali bar priznavanjem toga da imamo vjeru u ljude koji nastavljaju život u ovoj Bosni i Hercegovini, da osuđuju ono zlo koje je bilo.“
I tako bi se Bosna i Hercegovina mogla dovesti u položaj da najveći zločin u Evropi osude svi, uključujući i one odgovorne za nesprečavanje genocida, izuzev države na čijem je teritoriju genocid i počinjen.
