Pašović: Za East West Centar je to bila najuspješnija godina, pa i jedna od najuspješnijih u mojoj karijeri. Bilo je to jedno divno putovanje, najviše sa predstavom „Klasni neprijatelj“, koja je igrana u šest zemalja i nekih dvadesetak gradova u Bosni i Hercegovini. Po prvi put u istoriji bosanskohercegovačkog teatra je jedna predstava iz Bosne i Hercegovine učestvovala u zvaničnom programu Edinburškog festivala. To je jako lijepo popraćeno. Imali smo izvanredan odjek u britanskim i američkim medijima. Igrali smo i u Singapuru i u Rumuniji i u Srbiji i u Sloveniji… Sa predstavom „Bolero“, koju smo radili u koprodukciji sa plesnim centrom „Tala“ iz Zagreba, otvorili smo festival plesnog teatra „Platforma“ u Zagrebu. Bilo je jako dobro, uprkos svim teškoćama. Pobjeda Baracka Obame na predsjedničkim izborima u Americi je jedna od najvećih civilizacijskih događaja. To je jedan od onih događaja u istoriji kada čovjek kaže – sretan sam da sam živio u to vrijeme. Mislim da možemo biti sretni da živimo u vrijeme kada je čovječanstvo napravilo jedan tako veliki i bitan korak. Ne samo zbog toga što je Obama prvi predsjednik crne puti u Americi, iako naravno i zbog toga, nego i zbog toga što je pobijedio sa jednom pozitivnom porukom, sa jednom porukom o promjeni i o povjerenju. Vratio je politiku narodu i vratio je inspiraciju u politiku. Iako je stanje u svijetu teško, već sada počinje jedan potpuno novi historijski period, odmah iza Nove godine, nakon njegove inauguracije. Drugi veliki, ali i strašni događaj koji se dogodio, to je svjetski finansijski slom, gdje je zapravo kapitalizam, ovakav kakav jeste, došao do svog kraja. Svijet sada mora da redefiniše kapitalizam, da se vidi kakav je to ekonomski oblik u kojem ćemo svi mi zajedno moći dalje da živimo.
RSE: Za nekoliko dana imamo novu predstavu East West Centra.
Pašović: Jeste, mi u East West Centru smo veoma zaposleni. Za novogodišnje praznike smo imali bukvalno samo nekoliko sati. Devetog januara je naša nova premijera – predstava „Nora“ Henrika Ibsena, koja se u Bosni i Hercegovini nije igrala možda nekih tridesetak godina, ili bar ne na neki značajan način. To je jedna savremena i iznimno važna priča koja se tiče svih ljudi, i starih i mladih, i muškaraca i žena… Radi se o temi bračnih odnosa, o temi ljubavnih odnosa, a prije svega o temi slobode,koja je i lična i politička. Maja Izetbegović igra Noru, jednu od najvažnijih uloga u dramskoj književnosti. Ono što je za glumca Hamlet, to je za glumicu Nora. Njenog muža Torvalda igra Amar Selimović, koji je već igrao Hamleta. Tako da je to jedan fantastičan glumački par mladih, ali već iskusnih glumaca, koji su ove godine dobili nevjerovatno dobre kritike. Singapurske novine su pisale da je Amar Selimović trijumf, a Times da Maja Izetbegović glumi briljantno. Stvarno je divno raditi s njima. Tu su još Maja Zećo i Irma Alimanović. U predstavi ovog puta igram i ja, jednu malu ulogu. Naša ekipa je fantastična, nevjerovatno dobra i jaka. Najviše je mladih ljudi, koji rade na jedan potpuno moderan evropski i svjetski način. Nekako je stvarno zadovoljstvo raditi u takvim okolnostima. Ovoga puta smo zaista imali i veliku podršku malog biznisa u Bosni i Hercegovini.
RSE: Čini mi se da još uvijek ima ljudi koji sumnjičavo klimaju glavom, sugerišući da tako mlada glumica kao što je Maja neće moći iznijeti veliku ulogu kakva je Nora.
Pašović: Mi putujemo, a kolege pričaju. To što radimo, to se vidi, i to ne samo kod nas, već i u svijetu; priznato je ne samo kod nas, nego i u svijetu. Tako da nekako nemam ni vremena, ni želje da se obazirem na neke komentare. Jer, zapravo, to što ovi mladi ljudi dokazuju – šta mogu, koliko su moderni, koliko su zanimljivi – to se potvrdilo širom svijeta. Mislim da je divno dati im podršku, jer oni to zaslužuju, oni su veoma ozbiljni, odgovorni i zanimljivi. Iskusni Amar je igrao već sto predstava u East West Centru, na nekim od najvećih scena u regionu i u svijetu. U Bosni i Hercegovini nema mladih glumaca koji imaju toliko iskustva i toliko dobrih kritika kao što su Maja Izetbegović i Amar Selimović.
RSE: Moram reći da se zaista divim i tvojoj kuraži i kuraži čitavog tima da postavite i Romea i Juliju i Fausta i Hamleta, sad velikog Ibsena… Jedan izazov veći od drugog. A uvijek pokažete da mi ovdje u Bosni i Hercegovini imamo snage da igramo i velike predstave.
Pašović: Mi imamo i želje i ljubavi i znanja, što je najvažnije. Mislim da je taj model koji je East West centar postavio model koji dovodi u pitanje stare modele, koji dovodi u pitanje model – sjedi i primaj platu, dovodi u pitanje nezadovoljstvo ljudi koji uglavnom sjede u pozorišnim bifeima i piju, dovodi u pitanje te starinske navike, a zapravo forsira jedan moderan, vitalan, mobilan i brz teatar. Prije svega, za razliku od svih drugih, nama je veoma važno da li ćemo imati publiku ili ne. Jer, mi od publike živimo. I drugi žive od publike, ali se previše ne brinu za tu publiku.
RSE: Imam osjećaj da je sve ovo svojevrsna poruka ili svojevrsna pouka o tome kako bismo zapravo svi trebali da se suprotstavimo ili da se odredimo prema dolazećem vremenu.
Pašović: Jeste. Vrijeme je teško. Za nas je teško i bilo, a biće još teže ili će ostati ovakvo kakvo je sada. Ali mislim da se mnogo puta potvrdilo da rad donosi rezultate. Da sjedimo i da kukamo, to ne može nikome pomoći. Treba zavrnuti rukave, krenuti i raditi, raditi i raditi. To je nešto što Balkan mora da nauči – mora se raditi i živjeti u vremenu u ovom trenutku. Gdje god je tako na Balkanu, imamo fantastične rezultate.
