Unapređenje ekonomskih i socijalnih prilika, zaposlenje i vladavina zakona su glavna očekivanja građana Prištine u novoj godini. Ćamilj Musa očekuje da 2009. bude uspešnija.
“Najvažnije je da u 2009. godini bude bolje u ekonomskom pogledu, da se mladi zaposle, stabilizuje bezbednost, zavlada red, povećaju plate, javne službe poboljšaju jer su veoma slabe”, kaže Musa.
Skender Haljimi očekuje.
“Ovo je prva godina u koju ulazimo kao nezavisna država. Sada očekujemo da nas što više država prizna. Moramo funkcionisati kao država, da se poštuju zakoni, zaustavi korupcija”, kaže Skender.
Nezafete Jakupi takođe očekuje da se reši problem zaposlenja.
“Očekujemo da se mi mladi saposlimo, jer kada neko diplomira sedi kući. A oni koji imaju poznanstva nađu posao, očekujemo da se to promeni”, izjavila je ona.
Ekonomska stabilnost, povratak i još veća sloboda kretanja su najveće želje kosovskih Srba u 2009. godini. 40-ogodišnji Jovica iz Gračanice ukazuje da se mora što pre rešiti pitanje neravnoteže između enormnog bogaćenja sa jedne i ekstremnog siromaštva među Srbima sa druge strane.
”Mnogo toga bi trebalo da se promeni. Uslovi za ovaj narod srpski što je ovde ostao su teški. Tolika je nezaposlenost naroda, da se ovaj narod zaposli, ima neki što rade na tri mesta, tri plate, a neko nema za hleb, eto to bi želeo da ta sirotinja malo progleda”, rekao je Jovica.
Posebno emotivno na pitanje o očekivanjima od nove godine reaguju oni koji su morali da napuste svoje domove. Radmila Velić i Milanka Cvejić su već devet godina raseljena lica i žive u kontejnerskom naselju u Gračanici. Radmila je sa porodicom izbegla iz Obilića. Ima jasne želje.
“Da mi naprave kuću, da ima posao i zdravlje. Svima želim da se svi vrate na svoja ognjišta na Kosovu”, rekla je ona.
Njena prijateljica Milanka je iz sela Krajište kod Lipljana. Posle više godina života u izbeglištvu prvenstveno očekuje mir.
”Da imamo slobodu kretanja, da ne strahujemo da ne bude rata više, da ima zaposlenje za sve, da se vrate svi u svoje kuće”, kazala je Milanka.
Na ulicama Gračanice novogodišnja atmosfera, prodaju se jelke, ukrasi, ponude da se praznici slave u kafićima i restoranima uz žive nastupe. Ali novogodišnju idilu kvari zvuk agregata koji, kao znak konstantnih isključenja električne energije, upozoravaju da je neplaćanje računa još jedan problem.
Mladi nasmejani žure ili na posao ili na druženje. U razgovoru sa njima oseća se spremnost da iako ograničeni u enklavama jasno žele isto što i njihovi vršnjaci u mnogo većim mestima. Mirjana Cvejić iz Livađa ima jasne ciljeve za 2009. godinu.
”Da diplomiram na ekonomskom fakultetu, da se zaljubim i da nađem posao. Struje imamo jako malo što je strašno veliki problem to bih navela kao glavni problem ovo ostalo je normalno.”
RFE: Da li je tvoja budućnost vezana za Kosovo?
”Naravno, uvek”, odlučna je Mirjana.
Goran Dikić iz Lipljana očekuje da zbog praznika više mušterija dođe u njegovu prodavnicu kafe u Gračanici. On kaže da se najviše mora raditi na poboljšanju bezbednosnih uslova.
”Očekujem da kao i svi Srbi bezbednosna situacija bude bolja, da naše kretanje bude slobodno, da ekonomska situacija bude što stabilnija, što bolja, ako može broj Srba da se malo uveća pogotovu u Lipljanu gde je ostalo manje od 1000 Srba”, kaže Goran.
RFE: A šta biste bi poručili političarima?
”Pa najjednostavnije bi bilo da ih neko zameni”, kratko je odgovorio.