Kraj ili početak rata na zagrebačkim ulicama?

Dnevnik za RSE vodila Vjera Šuman, glavna urednica Dubrovačkog vjesnika.

Subota, 25.10. 2008.

Prekrasan pogled na osunčanu lapadsku uvalu, dok se na Splendidovoj plaži brčka desetak hrabrih kupaća, najljepši je mogući početak dana. Ne treba im baš prevelika hrabrost, jer more je oko 21 stupanj, a u uvali - i više. Stvarno je vruće. Prošli tjedan sam se u Zagrebu smrzavala u sivoj jutarnjoj magli, a sada uživam na terasi punoj sunca. Pila sam kavu dulje od sat vremena, a da nisam otvorila internet i pregledala dnevne novine. Ne da mi se. Dosta mi je loših vijesti. Sva ova zagrebačka grozna ubojstva, izvanredne pressice, sastanci u Vladi, pomalo nespretne izjave vidno uznemirenih i predsjednika države i premijera, ne ostavljaju prostora za optimizam. Ova ubojstva, točnije egzekucije, unijele su strah i nemir u ljude. Je li ovo kraj ili početak rata na zagrebačkim ulicama? Mafija sasvim sigurno šalje poruke, pitanje je samo na koliko adresa. Prvo ubojstvo Ivane Hodak izazvalo je smjene u policiji i dolazak novog ministra i ravnatelja. Nije im ostavljeno vrijeme za prilagođavanje. Ubojstvo Pukija i njegovog kolege Franjića strašna je demonstracija brutalnosti. Meta je bio Puki, Franjić kolateralna žrtva, što sigurno ne može utješiti njegove najbliže. Pogled na plavo, bistro nebo bez oblačka iz ove lapadske perspektive čini sav taj užas dalekim i nestvarnim. Da je bar tako.

Nedjelja, 26. 10. 2008.

Više od polovice dnevnika jedne, druge i treće televizije postali su 'crna kronika'. Nije to samo danas, zbog strašnih zagrebačkih mafijaških obračuna. To je postalo pravilo. Komercijalne televizije uvele su taj običaj odmah sa svojim dolaskom u hrvatski medijski prostor, čemu je jedno vrijeme javna nacionalna televizija odolijevala. Nažalost, pala je i ona. Otada, prvu vijest u Dnevniku može dobiti samo ubojstvo, teška prometna sa smrtnim posljedicama, požar ili neka nesreća s barem nekoliko mrtvih. Sve to začinjeno s reporterom na licu mjesta koji uplakanoj obitelji gura mikrofon u lice i pita – recite, kako je to bilo? Bez smrti ili razbojstva- pada gledanost. Fotoroboti mogućih počinitelja dođu kao 'jingle'. Klinci na ulici jedni druge ubijaju zbog deset kuna ili zbog mobitela. Što nam se to dogodilo? Novinari se međusobno vrijeđaju na svim razinama, dok im strukovna udruga šalje mlake opomene. One koji su se usudili pisati o mafiji, dosad su prebijali, sada ih ubijaju. Hrvatska estrada nisu više pjevači i glumci, nego političari, uspješni poslovni ljudi s mafijaškom pedigreom i nekoliko starleta. Estradizirali smo život, posao, ljubav, obitelj, prijateljstvo i smrt. Sve ima svoju cijenu i sve je na prodaju. Show must go on.

Ponedjeljak, 27. 10. 2008.

Na sprovodu ubijenog Ive Pukanića okupila se cijela hrvatska 'estrada' . Zajedno su bili političari, novinari, pripadnici krim-miljea i jake policijske snage. Baražna vatra međusobno zaraćenih novinara medijskih kuća koje izdaju jedina dva politička tjednika - 'Globus' i 'Nacional' - razmahuje se sve većom žestinom. Je li doista dan njegovog sprovoda dobar trenutak za takve rasprave i za teško pljuvanje po svima onima koji nisu mislili kao Puki? Po svemu viđenom, novinarima ne treba vanjski neprijatelj. Sve mogu odraditi i sami. Za to vrijeme novi ravnatelj policije dojurio je u Dubrovnik na nekoliko sati i bio vrlo efikasan. Smijenio je šefa dubrovačke policije i njegovog komičnog glasnogovornika, doveo privremenog načelnika iz Zagreba, održao brzinsku pressicu objasnivši razloge i već tijekom poslijepodneva odjurio u Zagreb. Domaći novinari, nenavikli na jasne i precizne odgovore, ostali su iznenađeni. Depolitizacija policije i vojske najpopularnija je rečenica u Hrvatskoj, naravno, prije izbora. Naslušali smo se takvih obećanja, ali nakon svakih izbora, ma tko došao na vlast, doveo je svoje dečke, maknuo tuđe, tvrdeći da se postavljaju samo i isključivo profesionalci. Posebno je turbulentno bilo u policiji. Imali smo svakakvih ministara, onih malo i onih još manje sposobnih. U ovih sedamnaest godina policija je prolazila svu silu novih zakona i pravilnika, svu silu novih šefova i šefića, od kojih su neki greškom ili stvarnim znanjem učinili i neke pozitivne pomake. Jedino što još nijednom nismo imali to je profesionalizam u koji su se svi redom kleli. Hoće li sada biti drugačije?

Utorak, 28. 10. 2008.

Ubojstva i obračuni potpuno su skrenuli pozornost s recesije koja se valja Europom i Amerikom rušeći burze kao lego kocke. Hrvatske banke nisu se zaigrale kao one u drugim zemljama zahvaljujući guverneru Rohatinskom. To je dobro i ostavilo je prostora za pripremu i stvaranje strategije za vremena koja dolaze. Samo ako ih ne sruši domino efekt iz matičnih banaka diljem Europe u čijem su vlasništvu i ove naše. Radi li netko u Vladi na strategiji i programu mjera? Da to netko čini, već bi se pohvalio. Dakle, ništa. Srećom, mi imamo jaku izvoznu granu - turizam. Što će se dogoditi kad Merkelica kaže svojim discipliniranim Nijemcima da štede jer dolaze teški dani? Poslušat će je i neće ići na ljetovanje. I ostali Europljani smanjit će sve nepotrebne troškove. Ako i krenu na odmor, birati će što jeftiniju ponudu. Je li Hrvatska takva destinacija s povoljnom cijenom? Definitivno nije. Ostaju oni koji imaju puno i neće se ničega odreći. Oni koji dolaze u pet zvjezdica, a to su baš onakvi gosti kakve sanjamo. Svi hoteli s pet zvjezdica na svijetu manje-više su slični što se tiče smještaja i usluge. Jedino je bitna destinacija i sadržaj koji ta destinacija nudi. Destinaciji se nema što prigovoriti u većini jadranskih hotela, a kamoli u Dubrovniku. Što se sadržaja tiče, tu je godinama sve standardno. Standardno nema sadržaja. Baš je lijepo što se svi turistički radnici i političari, skupa s ministrom od turizma koji ne govori ni jedan jezik, slažu kako u segmentu sadržaja moramo nešto učiniti. Štoviše, potpuno su suglasni – godinama.

Srijeda, 29.10.2008.

U redakciji smo danas u većem 'spidu' nego obično srijedom, zbog subotnjeg praznika pa sutra ranije idemo u tisak. Među ostalim temama broja, u skladu s ovim crnim trendom radimo i temu o policiji i o kriminalitetu u Dubrovniku. Ima li Dubrovnik mafiju? Ono što je u Dubrovniku najvrednije, svakako je prostor. Upravo zato jedina mafija koja ovdje djeluje jest građevinska mafija pa nije čudo što smo imali aferu 'Pet zvjezdica' , s reketarenjem Gorana Štroka, kako bi dobio građevinsku dozvolu za hotel s pet zvjezdica. Građevinska mafija dosada nije ubijala. Radila je puno sofisticiranije. Sofisticiranost u ovom slučaju znači umreženost s politikom, dakle, onima koji mogu potezom pera zelenu zonu pretvoriti u građevnu. Sad kad je dogorjelo do prstiju, sofisticiranost prelazi u potpuno prizemne metode. Posljednjih dana, zbog prijetnji ubojstvom jednom od optuženih u toj aferi, policija čuva njega i njegovu obitelj. Čini se da se netko puno viši u tom lancu korupcije zabrinuo da ovaj ne 'propjeva'. Usprkos tome i neriješenoj smrti nesretne australske studentice, Dubrovnik je miran i siguran grad. Možete bezbrižno šetati u bilo koje doba noći i teško da ćete ikoga sresti. Svi spavaju.

Četvrtak, 30.10.2008.

Puni pansion u jednokrevetnoj sobi pritvora Remetinec sigurno nije ono o čemu je sanjao general Zagorec, taj samozatajni solventni gospodin s finim bečkim manirama u još finijim skupim odjelima s pripadajućim automobilima, stanovima, hotelima i jahtama.

Bivši ministarski vozač, promaknut u generala, sa završenom srednjom geodetskom, uspio je ostvariti 'američki san' u maloj, siromašnoj, ratom razaranoj Hrvatskoj. Prije rata bio je goljo s plaćom koja je jedva izdržala pola mjeseca, a poslije rata - samo nebo bilo je limit. Njegovo stresno buđenje u Remetincu izazvalo je noćne more i nekim drugim 'finim' dečkima koji su dosad mirno spavali svoj uspješni 'hrvatski' san, ali se i znakovito poklopilo s paklenim ritmom zločina u Zagrebu. Zagorec je danas bio na poligrafu, navodno kako bi dokazao da nema veze s ubojstvom Ivane Hodak. Nije ništa rečeno o tome jesu li ga pitali za srbijansku mafiju i tipa koji se 'fura' na Roberta de Nira a odaziva na ime – Joca Amsterdam, a koji je navodno za 300 milijuna 'nečega' trebao otkupiti Zagorčeve poslove u Hrvatskoj. Dobre veze zagrebačkih i beogradskih mafijaških 'gangova' nisu ni u ratu prekidane, štoviše, još su i pojačane. Danas su te teme protresali i šefovi policije jedne i druge države i dogovorili zajedničko djelovanje. Izgubili su previše godina, hoće li moći uhvatiti korak i dostići kilometarsku prednost ovih prvih?

Petak, 31.10.2008.

Nakon jučerašnje teške južine, proloma oblaka, pa onda odjednom sitne dosadne jesenske kiše, ponovno lijep dan. Volim petak, novine su otisnute i putuju prema Gradu iz nove tiskare Slobodne u Dugopolju. Redakcijski sastanak uvijek je petkom opušteniji, a zahvaljujući Dubi, čiji grleni smijeh ispuni sve prostorije Dubrovačkog vjesnika, ne možeš drugačije početi dan - nego smijehom. Dube nas sve prisili na toliko potrebnu terapiju smijehom. Nakon ovog depresivnog tjedna prepunog ružnih događanja, trebam sunce, smijeh i buljenje u more. Eto vas.