Opet svi pobjedili na izborima

Subota, 18.oktobar 2008.

Volim subote. Ne zbog svatova koji tog dana mijenjaju režim saobraćaja u gradu. Raspjevani prolaze kroz crveno, mašu zastavama nekoliko država i pucaju jer im je iz nekog razloga tog dana dozvoljeno kršenje zakona. Subota je moj slobodan dan. Naravno, pokvarim ga u startu kupujući dnevnu štampu. Opet su svi pobjedili na izborima. Stranački lideri objašnjavaju po kojoj matematici je baš njihov uspjeh najveći. Večeras počinje MESS. Ove godine pozorišne predstave, osim sarajevske, gledaće i zenička publika. Sumnjam da će se otimati za karte jer ovaj grad odavno više preferira takmičenja muzičkih talenata. Potvrđuju to isti zvuci koji me dočekuju po povratku kući. Pomišljam da se u mom naselju žene i udaju po nekoliko. Isto je bilo i prije sedam dana, kolo ne posustaje...čini mi se Žikino. Mirno spavam...suživot je moguć!

Nedjelja, 19.oktobar 2008.

Radni dan. Jedino u čemu uživam ovog jutra je što nema gužve na uilicama. Na poslu sam za 10 minuta. Kafa, novine, jedne, druge, treće... Još je sve u znaku lokalnih izbora i preliminarnih rezultata, stranke najavljuju rekonstrukciju vlada. Čude se ljudi- birali načelnike opština da im asfaltiraju ulice, odjednom mogla bi pasti i koalicija na državnom nivou. Dok se u FBiH bošnjačke i hrvatske partije dogovaraju ko će napustiti ministarske kabinete u Republici Srpskoj nema ovakvih potresa. Ako je išta stabilno - to je Vlada. Ipak, preuranjena konstatacija. Danas prvi zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan opet ima niz primjedbi na premijera RS. Ukorio je i neke druge kolege u vlasti, ali već viđeno. Znači, danas i sutra bavićemo se šta je ko kome rekao i je li baš tako mislio. Kako god, na kraju dežure napuštam jedan entitet (veći) i odlazim na palačinke u onaj drugi (bolji). Što ti je država- za 15 minuta obiđeš dva entieta. Da je gorivo jeftinije, a plata veća pa da se krene u obilazak svih 14 vlada u BiH. Kakva turistička ponuda!

Ponedjeljak, 20.oktobar 2008.

Trebala sam odmah s posla kući, razmišljam dok se jedva budim, ali jok! Obići i Sarajevo i Istočno Sarajevo, boga mi k'o da se mora. Jednom reporter- uvijek reporter. Danas me nešto ne vuče istraživanje ničega i nikoga. Sreća ima press konferncija Izborne komisije, saopštiće nam rezultate. Taman da odmorim malo. Na pressici je bilo bolje već uveče u pozorištu. Hvali se predsjednik Komisije kako rade dobro, reče da su u rekordnom roku, za 15 dana, prikupili sve rezultate. No, nisu konačni, već utvrđeni. Konačni će biti kada budu potvrđeni. U međuvremenu stranke mogu da se žale da se sve ponovo broji.

Večeras «Gospođica Julija» na MESS-u. Radujem se Strindbergu. Nadam se da se neće ponoviti isto kao sinoć - snimala publika erotske scene mobitelom, pa bilo malo problema u pozorištu.

Utorak 21. oktobar 2008.

Uobičajen početak još jednog dana uz kafu i novine. Kriminalce iz regiona Sud BiH oslobađa, nema zakonskog osnova za pritvor, nema ni konkretnih informacija da se neka istraga ne bi ugrozila. Obeshrabrujuće. Na agencijskim vijestima vidim umrla koleginica iz Banjaluke Sanela Živković. U 36. godini. Sjetim se, ovih dana je dvije godine od smrti kolege Simketa, prošle izbore zajedno smo pratili. Sve je dobro prognozirao za ove što su na vlasti i onda je otišao u 46. godini, nedugo poslije svoje koleginice iz redakcije pokojne Rade Kenjić... u 42. godini.

Šta ostane iz nas koji pratimo svaki događaj da javnost nešto ne propusti? Ostavimo komad novinskog papira da na pijaci zamotaju pečenicu. Sve za javnost koja nema stav ni o čemu...

Srijeda, 22. oktobar 2008.

Rano jutro počinje u sarajevskom kliničkom centru gdje sam, naravno, dočekala podne jer je zdravstvena knjižica bila četvrta po redu kada sam došla. Ratni vojni invalidi imaju prednost, pa su tako ulazile gospođe sa kompletnim make up-om, prikladno odjevene za neku svečnost sa povećim torbama u kojima su vjerovatno čokolade, boce pića i slične đakonije. Čekam i ne želim da ikoga ponukam na mito i korupciju. Taman da u čekaonici pročitam novine u koje viri desetak pacijenata koji sebi rijetko priušte to štivo. Da imaju za novine, čokolade, piće... ne bi jutro provodili u čekaonici. Danas zasjedao parlament da ratifikuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU koji je, inače, potpisan 16.juna! Nikome se ovdje ne žuri u EU jer kada jednog dana stignemo tamo neće biti redova u čekaonicama, neljubaznog medicinskog osoblja, ozlojađenih ljekara sa minimalnim platama i pacijenata koji ne znaju da li im je veći trošak živjeti ili umrijeti.

Četvrtak, 23. oktobar 2008.

Užasno naporan radni dan. Kada mu je već došao kraj stiže vijest o ubistvu Ive Pukanića, prvog čovjeka hrvatskog «Nacionala». Atentat, teroristički čin, podzemlje, mafija... mjesto radnje Zagreb, ali ove slike mogu se prenijeti na bilo koji grad bivše nam države.

Petak, 24. oktobar 2008.

Konačno petak. Očekujem slobodan vikend i nemam baš nikave motivacije za rad, osim realne prijetnje da nekako moram zaraditi platu. Razmišljam kako bi za ovdašnju javnost bilo bolje da ih što manje izvještravamo o aktivnostima domaćih političara i međunarodnih zvaničnika koji skupo naplaćuju naknadu pamet. Bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun upozorava na izuuzetno loše stanje u BiH potpomognut Ričardom Holbrukom, tvorcem Dejtonskog sporazuma. Očigledno, nemaju posla, pa bi opet po koju kintu u BiH. Za razliku od njih mi bezbrižni. Lijep jesenji dan, slobodno šetamo ulicama svojih gradova i nemamo pojma koliko aneksa ima Dejtonski ugovor.