RSE: Pred nama je 48. i ako ne novi, onda drugačiji MESS. O čemu se zapravo radi?
Mustafić: Ljudi koji vole i posjećuju MESS godinama kažu „for ever young“. MESS je zaista uvijek nekako dio naše mladosti. Tako će i ove godine obući jedno novo ruho, imaće novi koncept, imaće potpuno drugačiju fizionomiju. Vrlo smo ponosni da ćemo po prvi put na MESS-u imati neke prekookeanske zemlje, poput Meksika, Brazila, Argentine, Sjedinjenih Američkih Država… Imamo kategoriju World MESS, s fokusom ne samo na evropske zemlje, nego i na zemlje s drugih kontinenata. Dolazi nam i jedna sjajna predstava iz Benina. Onda kategoriju Middle Europe MESS, s fokusom na prostor srednje Evrope kao jedan specifičan intelektualni i duhovni prostor, u koji spadaju i zemlje Balkana, sjeverna Italija, zatim Češka i Mađarska. Te zemlje će biti prezentirane u ovom programu – Česi, Mađari, ex-jugoslovenske zemlje, naši susjedi iz Italije… Vrlo smo ponosni da smo uspjeli da u ova dva programa dobijemo nekoliko vrlo važnih rediteljskih imena, kao što su Dimiter Gotscheff, Viliam Dočolomanský iz Češke… Imaćemo priliku da vidimo i jednog od možda trenutno najzanimljivijih mađarskih reditelja Alföldi Róberta s predstavom „San ljetne noći“. Svakako bih želio da najavim neke dobro znane reditelje poput Paola Magellija. Ali ćemo imati priliku da upoznamo i neke nove, mlade reditelje – Ivu Milošević iz Beograda, našu Selmu Spahić iz Bosne i Hercegovine, koja će biti na festivalu sa čak dvije predstave. Mislim da će za publiku koja voli pozorište i koja prati festival, ovaj MESS donijeti jednu novu svježinu, ali i jedan novi, dinamičniji koncept, sa većim brojem predstava – čak 31 u 55 repriznih izvedbi.
RSE: Igraće se ne samo u Sarajevu nego i u Zenici.
Mustafić: Jeste. Po prvi put ćemo imati paralelno otvaranje, i u Sarajevu i u Zenici. Tu noć kada budem otvarali festival u Narodnom pozorištu u Sarajevu sa Čehovljevim „Ivanovom“, u režiji Dimiter Gotscheffa, u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici ćemo otvoriti predstavom „Istina u prijevodu“ iz Sjedinjenih Američkih Država, reditelja Michaela Lessaca.
RSE: Bilježimo i značajan nastup domaćih pozorišta.
Mustafić: Jeste, ove godine imamo čak šest predstava iz Bosne i Hercegovine. To nas jako raduje. Imaćemo priliku da vidimo bosanskohercegovačke predstave u sva četiri programa festivala.
RSE: Ima još nekih novina – festivalska priznanja se dobivaju u svim kategorijama, ima dosta popratnih manifestacija...
Mustafić: Da, biće dosta popratnog programa – veliki broj koncerata, izložbi, promocija knjiga… Nagrade će se dobivati u svakoj kategoriji, ali ostaje jedan grand prix i tri glumačka ostvarenja.
RSE: Sve ovo košta. Čini se da ove godine – srećom – nije bilo problema sa novcem.
Mustafić: Moram reći da je ovo prvi put za vrijeme mog mandata, dakle u zadnjih deset-jedanaest godina, koliko sam ja na čelu ovog festivala, da s mirom privodimo festival kraju, jer su sve obaveze od strane nadležnih državnih institucija izmirene. Ove godine, ne samo da MESS ima drugačiji koncept, već naprosto ne mogu da vjerujem da nemamo one stresove i brige da li će novac biti uplaćen, nismo morali posuđivati novac, nismo morali da dižemo kredite. Mislim da će oni naši apeli, vapaji i medijski pritisak da se internacionalna kultura sistematizira polako dati rezultat i da ćemo o kulturi razmišljati mnogo više strategijski i unutar određenog sistema.
RSE: Možemo li govoriti o nekim drugim efektima po grad i državu, osim ovih kulturnih i estetskih uzbuđenja?
Mustafić: Svakako. Mislim da se radi o internacionalizaciji Sarajeva, reafirmaciji imidža Sarajeva koji je imalo u bivšoj Jugoslaviji kao jedan grad olimpijskog duha. Znači, ta ideja kosmopolitizma, susreti s umjetnicima iz cijelog svijeta koji vole doći u Sarajevo upravo radi njegovog bogatstva kulture, radi susreta istočne i zapadne kulture i svega onog što Sarajevo čini jednim od najintrigantnijih i najuzbudljivijih gradova na mapi u regionu. Ovi festivali to potenciraju, ovi festivali i dalje grade taj pozitivni imidž Sarajeva. S druge strane, bili smo svjedoci proteklih sedmica vrlo ružnih prizora na ulicama Sarajeva – nasilja, prekidanja Queer festivala i svega onoga što šalje vrlo negativnu sliku o nama. To svakako zabrinjava. Sloboda različitosti i drugačijeg mora biti poštovana. Mislim da je u tom smislu MESS oduvijek bio jedan festival koji je otvarao horizonte, koji je po svom konceptu, po svojoj ideji slobode i liberalizma, bio festival koji je i u ono vrijeme kada je osnovan, prije punih 48 godina, pa sve do dana današnjeg nekako bio jedan vrlo važan amblem Sarajeva, jedna intelektualna snaga, jedan um otpora svakoj gluposti, nasilju i destrukciji.
RSE: Sugerišeš da se one neke najave u vezi s mogućim odustajanjem od nastupa na MESS-u, a zbog Queer festivala, neće ostvariti, da će zapravo ovogodišnji MESS na izvjestan način rehabilitovati Sarajevo i čitavu Bosnu i Hercegovinu kad su ovi incidenti u pitanju.
Mustafić: Moram biti iskren i reći da sam imao nekoliko poziva od nekih kolega iz Evrope i regiona koji su iskazivali ljutnju i gorčinu zbog onoga što se dogodilo u Sarajevu. Pitali su me da li sam ja, kao direktor festivala i umjetnik, reagovao i da li smo imali reakciju javnosti. Ja sam ih uvjerio da je MESS, ne samo prijatelj Queer festivala, nego sam i ja lično, u ime MESS festivala i u ime direkcije, reagirao na sve to, kao i niz zaista uglednih intelektualaca i umjetnika. To je na neki način odobrovoljilo ljude da dođu na festival. Mi moramo dobro da razmislimo šta želimo u gradu Sarajevu. Mislim da su tu prisutna i politička pitanja. Očito je da se kultura mora depolitizirati, da se kultura mora shvatiti kao pitanje umjetničkih sloboda, da se pokušaj uplitanja ili patronizacije sužava, da se sloboda umjetničkog izražavanja svede na nešto što je zapravo ideološka matrica ili što je određena politička opcija, da to neće proći u Sarajevu, u to sam siguran.
RSE: Znači, i ovogodišnji MESS, kao i svih ovih posljednjih pola vijeka, ponovo će govoriti o onom drugom mogućem, boljem, civiliziranom, kulturnom, prosperitetnom Sarajevu i državi koja je pokazala da mu vjeruje i a hoće da mu pomogne, da ga promoviše.
Mustafić: Ja sam u to siguran, jer MESS mora takav da bude. On će sigurno biti i u budućnosti takav. Program stvara i kreira jedna mlada ekipa, dolazi jedna nova generacija. Ja kada sam došao na čelo festivala imao sam 27 godina, sad sam već srednjovječan čovjek i ono što me ohrabruje, to su pojave u pozorištu poput Selme Spahić i drugih mladih reditelja, koji polako dobivaju prostor na ovom festivalu, koji utiču na ovaj festival svojim predstavama, koje poznajem i u koje sigurno imam povjerenja. Zahvaljujući njima će ovaj festival uvijek održati onaj nivo kojeg je jedan divni, plemeniti i vrijedni čovjek Juco Korjenić kada ga je osnivao imao na umu.
