Dnevnik za RSE je pisala Ivanka Šuta, novinarka iz Makarske.
Subota, 27. rujan 2008.
Kraj tjedna je bio u znaku novih, hajmo reći, velikih događaja. U ovom našem velikom cjelodržavnom Big Brotheru, u kojem sudjeluju i Vlada i mediji, dobili smo novi tjedni zadatak. Baviti se razvlačenjem teme o Zagorcu. Naime, bivši pomoćnik hrvatskog ministra obrane, umirovljeni general Vladimir Zagorec kojega Hrvatska traži zbog zloporabe ovlasti i pronevjere 5 milijuna dolara, uhićen je dan ranije u Beču i bit će izručen Hrvatskoj. Poučena iskustvom odmah se priupitam što se događa «ispod žita» i treba li ta vijest zasjeniti onu da Hrvate čeka teška jesen zbog krize u Americi. Mi smo kao, eto, jedna posebna zemlja koju ovaj svjetski financijski potres neće dotaknuti. Moramo biti ili superbogati ili supersiromašni da bi tako bilo. Ali k vragu i logika i pravila. Ali ih je kod nas ikad i bilo?! Možda nam je upravo to - olakšavajuća okolnost.
Nedjelja, 28. rujan 2008.
Nedjelja je rezervirana za krive misli. Previše vremena pa čovjek ne zna što bi sa sobom. Odmah mi ujutro, nakon prve kave kad se ovo malo mozga razbistri, padne na pamet da se psihički moram pripremiti za sutrašnji odlazak na makarski zemljišnik, jedan od najgorih u Hrvatskoj. Ako i nije po najnovijim podacima, je po mojim iskustvima. Odmah pametnije raspoređujem svoje nedjeljno vrijeme i nalazim se s ekipom gdje koristim priliku hvaliti se posjetom Pragu 2 tjedna ranije i Madoninim koncertom u Budvi na koji sam 25. rujna sasvim slučajno završila. Dan zna ispasti i dobro, a da to od njega uopće nisam tražila.
Ponedjeljak, 29. rujan 2008.
Zemljišnik! To se zove «jutro poslije». Tamo već znam sve službenike poimenice. Dakle, moja maratonska uknjižba stana, čiji sam vlasnik 1/1, koji je rađen u zgradi, jednoj od rijetkih i sa građevinskom i sa uporabnom dozvolom, sve etažirano i čisto, još traje. A zahtjev, taj zadnji u nizu, predala sam polovinom kolovoza i držala kako je sada sve konačno gotovo. Tada su mi rekli da su godišnji u tijeku i da sporo ide, pa ja išla tjedan dana u Prag, pa po povratku iz Praga doznam da jedan od dokumenata nije prošao «veliki posao» javnog bilježnika, pa na kraju da će mi sve poslati na kućnu adresu. Ali…. Ako nisam kući pošiljka će se vratiti. Ma, vidi molim te, bit će ti ćaćino pa ti meni tako. Još sam vam platila 250 kuna. I taman kad sredim sve papire, stan ću vjerojatno prodati jer mi je narasla rata kredita na koji je kupljen. Popodnevna kava s ekipom je iznjedrila novo pitanje. Je li taj dokument uopće trebalo nositi javnom bilježniku koji je za ovjeru uzeo malo manje od 100 kuna. Kolege na kavi tvrde da je nedavno tako utvrđeno i nešto s rodnim listovima gdje se uredno naplaćuje za nešto što nema uporište u slovu zakona.
Utorak, 30. rujan 2008.
Hrvatski financijski sektor je izuzetno stabilan, a bankovni je sektor trenutno jedan od najstabilnijih u Europi, istaknuo je ministar financija Ivan Šuker komentirajući nakon sjednice Vlade utjecaj krize na svjetskom financijskom tržištu na hrvatski sustav. Sjajna izjava koja mi je obilježila dan. Hrvatski financijski sektor je stabilan, kaže ministar, u prijevodu to znači – love nema i neće je ni biti. Bankovni sektor je trenutno jedan od najstabilnijih u Europi, kaže ministar. U prijevodu bi to bilo – bankovni sektor ionako nije naš i već su nam uzeli i krvnu grupu, a drugi dio rečenice da je trenutno najstabilniji se može tumačiti i tim da toliko kasnimo za Europom da ta trenutna stabilnost može i potrajati. Ah, volim taj «optimizam» s kojim krećem u novi dan. Odlučujem popodne poći u teretanu, odnosno započeti «jesensko sređivanje sebe». Zašto bi sve moralo početi s prvim danom novog mjeseca. Može to i zadnjeg dana ovog starog. I bi tako.
Srijeda, 01. listopad 2008.
Uh, bole svi mišići. Tako mi i treba kad sam protraćila 3-4 godine bez vježbe. Kako sam te srijede, 1. listopada, izabrala vijest dana?! Po popratnom efektu. Dakle, gledam vijesti na televiziji. Institut građevinarstva Hrvatske (IGH), vlasnika Jure Radića, pobjednik je međunarodnog, pozivnog, urbanističko-arhitektonskog natječaja za novi putnički terminal Zračne luke Zagreb, rekao je nakon otvaranja koverti sa šifriranim radovima predsjednik ocjenjivačkog suda i predstavnik Vlade RH Jerko Rošin u Hrvatskom muzeju arhitekture. U tom trenutku, dakle nakon Rošinove objave, dvoranom se prolomi glasan smijeh svih prisutnih. Okupljeni natjecatelji, novinari i svi ostali prisutni valjaju se od smijeha. Pa da. Sve je više smiješno. Bio je to TV prilog, bez ijednog komentara, koji mi je definitivno popravio dan….. Klin se klinom izbija. Popodne ponovno teretana. Kad ne možemo drugo, sređujmo sebe. A i tu ima posla ko u priči.
Četvrtak, 02. listopad 2008.
U iščekivanju sam kolega s kojima zajedno radim prilog o hrabrom noćnom portiru Grgi Šulenti koji je u hotelu «Biokovka» spasio čovjeka iz sobe u kojoj je buknuo požar. 24sata su već objavila tu priču, ali sada to ponavljamo u suradnji s RTL-om. Dok čekam kolege koji stižu iz Splita, s društvom na kavi raspravljam o nacrtu prijedloga zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda koji kreće u saborsku proceduru, upućen prije tri dana. Ujedno, zabranjuje se izravna i neizravna promidžba duhanskih proizvoda, a također se uređuje zabrana pušenja u svim zatvorenim javim prostorima, od čega su izuzete samo psihijatrijske ustanove. Pravi pušači u mojoj ekipi se često znaju braniti tim da mnogi nepušači često umiru od bolesti tipičnih za pušače. Kažem uvijek kako bi vjerojatno umrli i ranije da su pušili… ili su jednostavno žrtve pasivnog pušenja. Konačno stižu i kolege s TV-a. Sve je riješeno relativno brzo. Popodne ostavljam za sport. Da, baš sam zapela. A to nikad nije problem. Problem je koliko će me to držati. Upisujem sebi plus nakon još jednog treninga. Zvoni mobitel. Kolegi treba napisati tekst za knjigu o nagrađenim fotografijama hrvatskih fotoreportera. Može! Riješit ćemo odmah i to. Pa nismo političari! Mi smo ljudi koji žive s dead-lineom.
Petak, 03. listopad 2008.
Vijest o divljanju Dinamovih navodnih navijača po Pragu, obišla je ne samo Hrvatsku nego i širu regiju. Ljudi moji, za sve postoji rješenje, samo treba dovesti pravu osobu koja će to napraviti. Jer nije ovo prvi put da huligani sramote ovu našu zemlju. Uvijek se sjetim kako je to jednom davno riješila Čelična Lady u Velikoj Britaniji. To samo pokazuje da i našoj zemlji nedostaje čvrsta ženska ruka. Zahvaljujem se Bogu što mi je dao da budem pametna kad hoću i glupa kad mogu…. Pa vi sada uzmite ove moje riječi kako god hoćete. Ionako znam da ih je barem 50 posto na mojoj strani.
P.S.: Nisam feministkinja, samo koristim povijesne činjenice, a i pokoju narodnu mudrost od kojih izdvajam onu «um caruje, snaga klade valja». E, pa dosta nam je klada.
Subota, 27. rujan 2008.
Kraj tjedna je bio u znaku novih, hajmo reći, velikih događaja. U ovom našem velikom cjelodržavnom Big Brotheru, u kojem sudjeluju i Vlada i mediji, dobili smo novi tjedni zadatak. Baviti se razvlačenjem teme o Zagorcu. Naime, bivši pomoćnik hrvatskog ministra obrane, umirovljeni general Vladimir Zagorec kojega Hrvatska traži zbog zloporabe ovlasti i pronevjere 5 milijuna dolara, uhićen je dan ranije u Beču i bit će izručen Hrvatskoj. Poučena iskustvom odmah se priupitam što se događa «ispod žita» i treba li ta vijest zasjeniti onu da Hrvate čeka teška jesen zbog krize u Americi. Mi smo kao, eto, jedna posebna zemlja koju ovaj svjetski financijski potres neće dotaknuti. Moramo biti ili superbogati ili supersiromašni da bi tako bilo. Ali k vragu i logika i pravila. Ali ih je kod nas ikad i bilo?! Možda nam je upravo to - olakšavajuća okolnost.
Nedjelja, 28. rujan 2008.
Nedjelja je rezervirana za krive misli. Previše vremena pa čovjek ne zna što bi sa sobom. Odmah mi ujutro, nakon prve kave kad se ovo malo mozga razbistri, padne na pamet da se psihički moram pripremiti za sutrašnji odlazak na makarski zemljišnik, jedan od najgorih u Hrvatskoj. Ako i nije po najnovijim podacima, je po mojim iskustvima. Odmah pametnije raspoređujem svoje nedjeljno vrijeme i nalazim se s ekipom gdje koristim priliku hvaliti se posjetom Pragu 2 tjedna ranije i Madoninim koncertom u Budvi na koji sam 25. rujna sasvim slučajno završila. Dan zna ispasti i dobro, a da to od njega uopće nisam tražila.
Ponedjeljak, 29. rujan 2008.
Zemljišnik! To se zove «jutro poslije». Tamo već znam sve službenike poimenice. Dakle, moja maratonska uknjižba stana, čiji sam vlasnik 1/1, koji je rađen u zgradi, jednoj od rijetkih i sa građevinskom i sa uporabnom dozvolom, sve etažirano i čisto, još traje. A zahtjev, taj zadnji u nizu, predala sam polovinom kolovoza i držala kako je sada sve konačno gotovo. Tada su mi rekli da su godišnji u tijeku i da sporo ide, pa ja išla tjedan dana u Prag, pa po povratku iz Praga doznam da jedan od dokumenata nije prošao «veliki posao» javnog bilježnika, pa na kraju da će mi sve poslati na kućnu adresu. Ali…. Ako nisam kući pošiljka će se vratiti. Ma, vidi molim te, bit će ti ćaćino pa ti meni tako. Još sam vam platila 250 kuna. I taman kad sredim sve papire, stan ću vjerojatno prodati jer mi je narasla rata kredita na koji je kupljen. Popodnevna kava s ekipom je iznjedrila novo pitanje. Je li taj dokument uopće trebalo nositi javnom bilježniku koji je za ovjeru uzeo malo manje od 100 kuna. Kolege na kavi tvrde da je nedavno tako utvrđeno i nešto s rodnim listovima gdje se uredno naplaćuje za nešto što nema uporište u slovu zakona.
Utorak, 30. rujan 2008.
Hrvatski financijski sektor je izuzetno stabilan, a bankovni je sektor trenutno jedan od najstabilnijih u Europi, istaknuo je ministar financija Ivan Šuker komentirajući nakon sjednice Vlade utjecaj krize na svjetskom financijskom tržištu na hrvatski sustav. Sjajna izjava koja mi je obilježila dan. Hrvatski financijski sektor je stabilan, kaže ministar, u prijevodu to znači – love nema i neće je ni biti. Bankovni sektor je trenutno jedan od najstabilnijih u Europi, kaže ministar. U prijevodu bi to bilo – bankovni sektor ionako nije naš i već su nam uzeli i krvnu grupu, a drugi dio rečenice da je trenutno najstabilniji se može tumačiti i tim da toliko kasnimo za Europom da ta trenutna stabilnost može i potrajati. Ah, volim taj «optimizam» s kojim krećem u novi dan. Odlučujem popodne poći u teretanu, odnosno započeti «jesensko sređivanje sebe». Zašto bi sve moralo početi s prvim danom novog mjeseca. Može to i zadnjeg dana ovog starog. I bi tako.
Srijeda, 01. listopad 2008.
Uh, bole svi mišići. Tako mi i treba kad sam protraćila 3-4 godine bez vježbe. Kako sam te srijede, 1. listopada, izabrala vijest dana?! Po popratnom efektu. Dakle, gledam vijesti na televiziji. Institut građevinarstva Hrvatske (IGH), vlasnika Jure Radića, pobjednik je međunarodnog, pozivnog, urbanističko-arhitektonskog natječaja za novi putnički terminal Zračne luke Zagreb, rekao je nakon otvaranja koverti sa šifriranim radovima predsjednik ocjenjivačkog suda i predstavnik Vlade RH Jerko Rošin u Hrvatskom muzeju arhitekture. U tom trenutku, dakle nakon Rošinove objave, dvoranom se prolomi glasan smijeh svih prisutnih. Okupljeni natjecatelji, novinari i svi ostali prisutni valjaju se od smijeha. Pa da. Sve je više smiješno. Bio je to TV prilog, bez ijednog komentara, koji mi je definitivno popravio dan….. Klin se klinom izbija. Popodne ponovno teretana. Kad ne možemo drugo, sređujmo sebe. A i tu ima posla ko u priči.
Četvrtak, 02. listopad 2008.
U iščekivanju sam kolega s kojima zajedno radim prilog o hrabrom noćnom portiru Grgi Šulenti koji je u hotelu «Biokovka» spasio čovjeka iz sobe u kojoj je buknuo požar. 24sata su već objavila tu priču, ali sada to ponavljamo u suradnji s RTL-om. Dok čekam kolege koji stižu iz Splita, s društvom na kavi raspravljam o nacrtu prijedloga zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda koji kreće u saborsku proceduru, upućen prije tri dana. Ujedno, zabranjuje se izravna i neizravna promidžba duhanskih proizvoda, a također se uređuje zabrana pušenja u svim zatvorenim javim prostorima, od čega su izuzete samo psihijatrijske ustanove. Pravi pušači u mojoj ekipi se često znaju braniti tim da mnogi nepušači često umiru od bolesti tipičnih za pušače. Kažem uvijek kako bi vjerojatno umrli i ranije da su pušili… ili su jednostavno žrtve pasivnog pušenja. Konačno stižu i kolege s TV-a. Sve je riješeno relativno brzo. Popodne ostavljam za sport. Da, baš sam zapela. A to nikad nije problem. Problem je koliko će me to držati. Upisujem sebi plus nakon još jednog treninga. Zvoni mobitel. Kolegi treba napisati tekst za knjigu o nagrađenim fotografijama hrvatskih fotoreportera. Može! Riješit ćemo odmah i to. Pa nismo političari! Mi smo ljudi koji žive s dead-lineom.
Petak, 03. listopad 2008.
Vijest o divljanju Dinamovih navodnih navijača po Pragu, obišla je ne samo Hrvatsku nego i širu regiju. Ljudi moji, za sve postoji rješenje, samo treba dovesti pravu osobu koja će to napraviti. Jer nije ovo prvi put da huligani sramote ovu našu zemlju. Uvijek se sjetim kako je to jednom davno riješila Čelična Lady u Velikoj Britaniji. To samo pokazuje da i našoj zemlji nedostaje čvrsta ženska ruka. Zahvaljujem se Bogu što mi je dao da budem pametna kad hoću i glupa kad mogu…. Pa vi sada uzmite ove moje riječi kako god hoćete. Ionako znam da ih je barem 50 posto na mojoj strani.
P.S.: Nisam feministkinja, samo koristim povijesne činjenice, a i pokoju narodnu mudrost od kojih izdvajam onu «um caruje, snaga klade valja». E, pa dosta nam je klada.
