RSE: Šta ovdašnji čovjek i šta naše zdravstvo zapravo dobija ovim Centrom?
Kabil: Centar za srce je vrlo interesantan koncept, rekao bih švicarsko-skandinavski. To je bolnica koncipirana iz dva dijela. Prvi je bolnički, u kojem participiraju uglavnom zdravstveni radnici. Drugi je poliklinički, gdje su, pored zdravstvenih radnika i pomoćnog osoblja, također kongresna sala, obdanište za djecu zaposlenih, restoran i svi oni sadržaji koji atmosferu čine ljepšom. Imamo ukupno 10.300 kvadratnih metara i sve je dizajnirano tako da se pacijent može vrlo lako orijentirati po objektu. Napravili smo funkcionalni tip bolnice – nakon pregleda se odmah možemo odlučiti šta ćemo uraditi, da li ćemo pacijenta pustiti kući, da li ćemo ga zadržati da se uradi neka kardiološka intervencija ili ga planirati za neki operativni zahvat koji treba da se uradi odmah, a ne da se čeka po tri, šest ili osam mjeseci tokom kojih će bolest još više napredovati i ugroziti njegov život. Cilj je, znači, da postignemo veći broj intervencija i da skratimo put od pacijenta do doktora, odnosno od dijagnoze do intervencije.
RSE: Zvuči impresivno, ali pomalo straši običnog čovjeka. Sve to liči na neki elitistički objekat, u kojem za malog čovjeka i njegovo malo, bolesno srce neće biti lijeka.
Kabil: Obzirom da je Centar lociran u Federaciji BiH, mi ćemo participirati u Federalnom fondu za sve naše pacijente i oni će dolaziti u Centar sa uputnicom. Cilj je da doktor pošalje pacijenta sa simptomima direktno u naš Centar, a ne da se čeka po tri, šest ili osam mjeseci, da se formiraju liste čekanja od po hiljadu pacijenata. To je, po mom mišljenju, apsolutno nedopustivo. Znači, naš Centar nije elitistički. Naš Centar je za bosanske prilike tehnološko čudo, ali je koncipiran tako da pruži njegu svakom građaninu Bosne i Hercegovine. Naravno, ukoliko netko želi dodatni tretman, mi imamo i dodatnih sadržaja. Ali osnovni paket, za novac koji plaćaju fondovi, isti je kao bilo gdje drugdje. Mi, kao prvi, razvijamo takozvano privatno i javno partnerstvo. Znači, našli smo sredstva domaćih i stranih investitora, napravili modernu bolnicu i koristimo javne fondove. Bolnica ostaje tu gdje jeste, nitko je ne može sa sobom ponijeti. A što je najvažnije, razvijamo jednu zdravu kompeticiju između svih bolničkih sistema. Nadam se da ćemo inicirati da i drugi ljudi počnu razmišljati na ovakav način. Centar zaista nema ništa s elitizmom, već samo s jednim novim konceptom, koji, naravno, može izgledati elitistički jer je napravljen po evropskim odnosno svjetskim standardima.
RSE: U svakom slučaju, radi se o jednom specifičnom aranžmanu. Specifičan je bio i odnos stranih ulagača. Kakva je zapravo vlasnička struktura? Kome bolnica pripada?
Kabil: Bolnica ima domaće i strane ulagače. Ono što je najvažnije, u tom nekom kontrolnom mehanizmu je i naša pamet odnosno naš know how. Struka je dominantna u cijelom tom procesu. Ciljem je da to ne bude vlasništvo jednog čovjeka ili dvoje-troje ljudi, već da to sutra preraste u instituciju gdje taj know how čine, ne samo najkvalitetniji doktori, nego i najkvalitetniji uposlenici, medicinski tehničari i drugi koji su dali veliki doprinos ovom projektu.
RSE: Novi prostori i novi uređaju zahtijevaju nove ljude. Vi odavno školujete kadar u inostranstvu za nove kapacitete.
Kabil: Nismo se vezali za lokalne ljude, iz Tuzle i okoline. S ponosom moram reći da će u našem Centru raditi šest ljudi iz Sarajeva, onda ljudi iz Mostara, Banjaluke i tako dalje. Vraćaju se ljudi iz inostranstva, izvanredni studenti, i zapošljavaju se u našem Centru, gdje vide nove mogućnosti u svom profesionalnom životu.
RSE: Tuzla je već zabilježena kao mjesto gdje su rađene neke medicinske intervencije neobične za naše prilike, transplantacije prije svega. Šta bi Centar mogao značiti u tom smislu?
Kabil: Obzirom na vrlo ekskluzivne prostore koje imamo, na kongresni prostor, na prostore za edukaciju, na telemedicinu, na jedan potpuno suvremen koncept bolnice, ne samo kad je u pitanju liječnička, nego i sestrinska njega, idemo jedan korak više. U tom smislu smo razgovarali sa rektorom Univerziteta u Tuzli, uskoro ćemo razgovarati i sa rektorom Univerziteta u Sarajevu, da napravimo jedan dvosmjerni put, da doktori dio svoje postdiplomske edukacije provedu ovdje u Centru za srce, za što zaista imamo prostore i tehnološke mogućnosti. Jer, govoriti o nauci u nekakvim lokalnim okvirima, to je danas nemoguće. Zahvaljujući mnoštvu komunikacijskih kanala, nikakve informacije se više ne mogu sakriti, bitno je samo da imate dovoljno kvalitetnu tehnologiju da dođete do tih informacija. Zbog toga smo angažirali vrlo kvalitetne ljude u našem IT odjeljenju, koji će polaznicima postdiplomskog studija omogućiti da lakše dođu do relevantnih podataka.
Najvažnije je da se povežemo sa univerzitetima i školskim institucijama u Bosni i Hercegovini, kako bismo mladim ljudima pokazali da je medicina nešto što se ne može sabiti. Medicina je nešto što je otvoreno, kao i sve što se danas dešava. Savremena komunikacijska tehnologija vam u djeliću sekunde da sve relevantne informacije vezane za nova dostignuća, nove projekte, nove multicentrične studije, bez kojih se suvremeni razvoj medicine ne bi mogao zamisliti. Vjerujem da ćemo tu postići dodatni iskorak. Četrdeset posto zaposlenih su već akademski aktivni, trideset posto završava postdiplomske studije. Tako da ćemo za neke tri-četiri godine imati najmanje 70 posto akademski aktivnih ljudi. Važan je podatak da ćemo u septembru raspisati natječaj za poticajne stipendije najboljim studentima medicinskih fakulteta, da im obezbjedimo pristup našem centru, da dobijemo svježu krv iz redova najkvalitetnijih kadrova u BiH, mlade ljude koji će donijeti novi kvalitet ovoj našoj instituciji.
RSE: Pretpostavljam da je otvaranje ovog Centra bio vaš san. Taj san je postao java, a sada još treba ostvariti rad Centra u punom kapacitetu.
Kabil: Tako je. Ako je čovjek mlad, mora puno da radi da bi stekao iskustvo. Ne samo u medicini nego i u svakoj drugoj oblasti. Naš koncept, dakle, nije baziran na malom broju intervencija, na malom broju operacija, već na tome da se puno radi, da se radi puno kvalitetnih intervencija, da se postigne volumen koji će biti respektabilan i van granica Bosne i Hercegovine. BiH je zaista mala zemlja i bazirati svoj uspjeh samo unutar Bosne i Hercegovine nije naš cilj. Cilj nam je da mladi ljudi shvate da će njihov kvalitet života zavisiti od njihovog iskustva, od broja intervencija koji imaju iza sebe, broja objavljenih radova u međunarodnim časopisima, od školovanja izvan Bosne i Hercegovine. Moramo im dati mogućnost. To je moj san i želja. Živimo u podnebljima koja su zaista trusna, svašta nešto doživljavaju. Moramo stvoriti neku novu, integrativnu strategiju, a to je nauka, to je znanje, to je komunikacija. Treba da se natječemo sa boljima, da ova bolnica bude dobra, ali da sutra neka druga, u Zenici ili Mostaru, bude još bolja. Iz toga, po mom mišljenju, proističe jedan neprocjenljivi kvalitet.
