Podgoričanin Darko Perović (36) na smrt je pretukao svog sugrađanina Veroljuba Petrovića (51) samo zbog toga što je (Petrović) u prepirci s njim tvrdio da je "trebalo davno uhapsiti Radovana Karadžića". Perović i Petrović su prepirku o Karadžiću, kako objavljuju podgorički listovi, započeli prije nekoliko dana, u jednom kafiću na planini Veruša, gdje Petrović ima vikendicu. Njih dvojica su se, nakon prve svađe, ponovno našli zajedno u drugom kafiću, gdje su nastavili prepirku. Perović je Petrovića tom prilikom pretukao na smrt.
Mnogi su svjetski mediji, nakon prvog pojavljivanja optuženog Karadžića pred sudom u Hagu, kao dominantnu vijest tretirali Karadžićevu izjavu da je imao dogovor sa Holbrookom da se povuče iz javnosti te da zauzvrat dobije obećanje da neće biti optužen za ratne zločine i izručen Hagu. Uslijedile su reakcije Holbrooka, Bildta i koga sve ne tvrdeći da Karadžić laže.
Tako je Karadžić uspio plasirati javnosti ono što je on htio. Izjava je, naravno, bila sračunata, mediji su naravno zagrizli i u prvi plan je stigla jedna teško provjerljiva tvrdnja, a u drugi plan su izgurani zločini za koje je Karadžić optužen.
Teško da se Karadžić može odbraniti na sudu u Hagu. Ne može reći da nije znao da se bombarduje Sarajevo kad postoje snimci na kojima se vidi kako dovodi goste da malo pucaju po gradu, ne može reći da je to djelo Mladića jer je Karadžić bio vrhovni komandant, ne može reći da su stvari izmakle kontroli jer je uništavao grad tri i po godine, ne može reći da je gadjao samo vojne ciljeve jer je poginulo 10.000 civila, ne može reći da koncentracioni logori nisu postojali jer sve već postoji dokazano na snimcima i u papirima.....
Ne može se ni odbraniti za zločin u Srebrenici. Bio je vrhovni komandant vojske koja je ubila nekoliko tisuća civila, žene i djecu, znao je da se radi o zaštićenoj zoni UN-a i vjerojatno će biti lako dokazati da su civili ubijeni sasvim namjerno da bi prostor etnički očistio, a ta teritorija ostala pod njegovom etnički čistom kontrolom.
Kako se ne može odbraniti za zločine Karadžić će se braniti - politikom. Kao što je na prvom pojavljivanju rekao da je imao dogovor sa Holbrookom, na nekom drugom će reći šta mu je sve Shirak obećavao da pusti one francuske vojnike što ih je vezao za stubove na Palama, ili će reći da je dogovorio sa Holandjanima da preuzmu kontrolu nad Srebrenicom usprkos odluci UN-a, ili će reći da je Clinton uradio ovo ili ono. On će pokušati da priču o zločinu zamjeni pričom o politici. To je radio Milošević, a to radi i Šešelj.
Milošević je znao da iz ćelije neće nikada izaći i to zna i Karadžić. Kao što je onom prvom odluka da se sam brani značila izvrsnu priliku da dobro troši svoje zatvorsko vrijeme i da još pri tom odigra ulogu mučenika, tako je i ovom drugom to ista prilika. Iza jednog i drugog će biti isti tim u Beogradu, tim stručnjaka koji će Karadžiću pomagati da zaludjuje javnost. Ako javnost na to pristane.
Kao što je pristao onaj gradjanin iz Podgorice Darko Perović koji je na smrt pretukao svog sugrađanina Veroljuba Petrovića samo zato što Petrović nije pristao da bude zaludjen. Lako je pretući nekoga ko je 15 godina stariji kao što se to dogodilo prošli tjedan u Podgorici, kao što lako bilo junačiti se, prijetiti i povesti rat kad znaš da jedna čitava JNA stoji iza tebe, a znaš da ti protivnik tek pokušava na crnom tržištu pronaći nešto sa čime će ratovati.
Niti navodni dogovor sa Holbrookom, niti političke izjave koje će stizati ubuduće iz haške sudnice nemaju ama baš nikakve veze za sudjenjem u Hagu. Kao što ni sa Miloševićevim zločinima nisu imale nikakve veze političke izjave koje je on u sudu izgovarao. Ako je nekad neko dogovarao nešto sa Karadžićem, obećavao zaštitu čovjeku optuženom za ratne zločine, tada to zaslužuje neko drugo sudjenje na nekom drugom sudu.
Neće, srećom, politika odlučivati o kazni i politika ne može spasiti Karadžića od kazne. Neće ni mediji, bez obzira koliko nasjedali na zavidne manipulatorske sposobnosti optuženog psihijatra, spriječiti da istina o zločinima dopre i do onih koje o tome uopće neće ni da čuju. Ali i politika i mediji su mogli spasiti i onog ubijenog Petrovića i onog ubicu Perovića da su radili svoj posao i govorili javnosti o zločinima za koje je Karadžić odgovoran.
Ako to ne učine, mala će biti šansa da spriječe da se u nekoj budućnosti ne pojavi nekakav novi psihijatar.