Negdje 1991-e godine Radovan Karadžić je bio gost dnevnika TV Sarajevo. Upitan da iznese primjere zašto je to srpski narod u BiH ugrožen Karadžić je dao adresu jedne obitelji u Zenici, kat na kojem ta obitelj živi i naravno prezime tvrdeći da je ta obitelj upravo izbačena iz stana od strane njihovih susjeda muslimana. Grad je bio tačan, ulica je bila tačna, kucni broj, kat i prezime obitelji – sve je bilo tačno. Osim jedne “sitnice”. Niko ih nije iz kuće izbacio. Karadžić je tada prevario sve i sad je već lako dokazati, sa prevarama nikad nije ni prestao.
PREVARA DRUGA: Najprije način na koji je dobio “diplomu” nadriljekara i kako je odjednom postao stručnjak za bioenergiju, ljekar koji liječi dodirom ruke, zagovara meditaciju, zdrav život i izbjegavanje stresa. Diplomu je dobio nakon kratkog kursa.
PREVARA TREĆA: Psihijatar Karadžić je dobro izabrao zanat Dragana Dabića. Znanje psihijatra omogućava da se brzo pronikne u karakter osobe koja traži pomoć i koja u tipove poput Dabića gleda kao zadnju nadu. Dabiću je bilo relativno lako varati pacijente. Znao je točno šta kojem pacijentu treba reći.
PREVARA ČETVRTA: U javnosti se stvara slika o Karadžiću kao tobože nekom usamljenom bjeguncu koji je 13 godina vukao za nos NATO, EU i koga sve ne, kako je sam “plaćao i iznajmljivao stanove”, kako “nije imao nikakvu pomoć” i slično. Piše se o njegovoj navodnoj ljubavnici, koja za njega kaže da je "topao i divan čovjek", "otkriva se" i otkriva gdje je sve boravio, te bio je u Beču, te na otoku Čiovo i slično. Prevara je u tome da se time skriva ono zbog čega je Karadžić uhapšen, umjesto priča o zločinima objavljuju se priče o odmetniku. Da sam u Engleskoj mislio bih da čitam priče o Robin Hoodu.
PREVARA PETA: Jedini način da se prikriju činjenice jeste priča da je Karadzic bio genijalni bjegunac. Prevara je u tome da se prikriju tragovi da je iza njegova bijega stajala država, odnosno njeni organi i predstavnici. Da su vlasti Srbije sve već znali svjedoči činjenica da je on uhapčen tek sedam dana nakon što je u stolicu prvog čovjeka službe sigurnosti stigao novi čovjek i tek što je imenovana nova vlada. Tajna služba mu je omogućila novi identitet, nabavila osobnu kartu, izmislila biografiju, sredila da se na pravi način “pročita” otisak prsta, otvorila bankovni račun, plaćala zaštitnike, osigurala financijsku podršku, našla uposlenje – i što je još važnije pripremila njegovu novu profesiju. Mudri ljudi znaju da se drvo skriva u šumi, knjiga u biblioteci, a čovjek u velikom gradu. Beogradski psiholog Tijana Mandić kaže za naš radio: “Ovo nije individulani čin. Za ovo je potrebno kompletno pozorište, režiser, scenski ljudi i kamera”. Nije Karadžić, dakle, ništa uradio sam, sve je osmislila tajna služba i tako bi bilo još jako dugo da nije odlučeno drugačije. Lako se sakriti u državi koja neće da te nadje.
PREVARA ŠESTA: Karadžić sada već priprema slijedeću prevaru. Njegov advokat izjavljuje, naime, da će se Karadzic braniti sam, baš kao što su to “briljantno” radili Milošević i Šešelj. Nisam baš ubjedjen da je uspjeh ako se na pravne fakte odgovara političkim parolama, ali je to manje važno od činjenice da se oni uopće nisu sami branili. Za njih su radili ili rade čitavi timovi advokata u Beogradu, sud im je omogućio redovan i bez ograničenja kontakt sa advokatima i oni su u stvari u sudu postupali i govorili ono što im je pripremio tim advokata.
PREVARE SEDAM, OSAM, DEVET…..ne znam koje prijevare slijede ali ako se sjetim onih predratnih vjerujem da će ih biti još dosta. Ko se sjeća, on je govorio da stižu Kozaci na konjima da pomognu Srbima; da samo što nije palo Sarajevo; te stiže treći svjetski rat, te nestaće muslimana, te bombardovaćemo Beč i Firencu, te muslimani se naoružavaju što je bila komična optužba od nekoga ko ima iza sebe čitavu JNA, sve moguće avione, tenkove, brodove, rakete, topove…….te moramo mi napasti njih da ne bi oni nas…. i najveća prevara je bila teza da se on i njegov SDS bore za Jugoslaviju, a u stvari su je rušili nastojeći provesti ideju velike Srbije.
Karadžić je davao stotine izjava iz kojih je izvirala mržnja prema svemu što nije bilo sprsko onako kako je on definirao srpstvo. Ona izjava sa početka priče je bila samo jedna od mnogih. TV Sarajevo je tada, naravno, emitirala i reportažu o onoj zeničkoj obitelji, dokazala da je njegova priča bila lažna, ali je bilo kasno - on je svoj cilj širenja mržnje i manipulacije već bio ostvario.
Velika većina ga je već odavno pročitala ali ima još dosta onih koji ga smatraju svojim junakom, onim istim koji im je obećao da će svi Srbi živjeti u istoj državi, a danas žive u pet; onim istim koji se “junačio” gadjajući topovima sarajevske civile ili po šumama ubijajući tisuće civila iz Srebrenice. Mediji ga čine junakom mahom ćuteci o njegovim zločinima, junakom ga čini i pravoslavna crkva koja ga je spremno prigrlila dok je širio pravoslavlje ognjem i mačem, a junakom ga čine i skolske knjige u kojima još nema opisa zločina za koje je optužen. Najgore je to što se on definira junakom zato što je ubijao, zločin se slavi, pjeva se "nož, žica, Srebrenica", on je nevin jer je ubijao Bosnjake i Hrvate??
Srbiji tek slijedi da otvori politički dosije Karadžića i ideologije koju je on zastupao, političari tek treba da progovore o svemu. Ne zbog sebe nego zbog onoga što čeka Srbiju. Manji je problem imati Karadžića kao junaka, a mnogo veći ako se u jednom društvu i u jednoj crkvi stvaraju uvjeti za nekog novog – psihijatra.
Zato Srbija treba da izadje sa ove predstave "pozorišta u kući", izadje iz sale i suoči se sa stvarnošću, bez glumaca i bez scene. Izgleda da je krenula.
Ovo je vrijeme kad se saučešništvo u zločinu definira i ćutnjom o njemu.