Novi val medijskih napada na Transparency International u Bosni i Hercegovini ne posustaje. U banjalučkim medijima do detalja se piše o učešću predstavnika Transparencya u reketiranju političkih funkcionera koje je smijenio visoki predstavnik i biznismena iz RS-a koji se nalaze na „crnim listama“ međunarodne zajednice.
Vršilac dužnosti direktora Transparencya za BiH Srđan Blagovčanin kazao je da su takve optužbe potpuno neprihvatljive, a posebno je osudio i javno uključivanje premijera RS-a Milroada Dodika u te napade:
„Transparency International će omogućiti medijima koji su prenijeli takve tvrdnje iznesene protiv TI-a dokažu i na sudu, tako da u tom smislu se i Sekretarijat TI-a obratio institucijama u BiH, odnosno obratio se međunarodnim organizacijama i diplomatskim predstavništvima sa zahtjevom da se po principu vladavine prava omogući potpuno nezavisno suočavanje sa svim optužbama ukoliko tako nešto postoji.“
Prije nego je i jedna nadležna institucija dala svoj sud o napisima, obratio se premijer Dodik koji je najavio i da će Vlada RS-a odlučiti o konkretnim mjerama o tom slučaju. Dodik je optužio državno tužilaštvo da tri mjeseca u ladicama čuva izjave svjedoka o reketiranju, te zatražio hitno otvaranje istrage:
„Ja nisam zvanično imao informaciju o tome, ali sam znao o čemu se radi - da su ljudi iz TI-a koji su se ovdje u prošlosti predstavljali na različite, druge načine koristili tu svoju poziciju da bi druge zaplašili i iznudili im novac, kao što to govore i svjedoci.“
Transparency International, sa sjedištem u Berlinu, obratio se danas vladama država koje imaju ambasade u BiH povodom serije neobjašnjivih medijskih napisa o ogranku TI-a u BiH. Navodeći da su situaciju dodatno usložile neosnovane tvrdnje premijera RS-a Milorada Dodika, u saopštenju se kaže da Transparency očekuje jasan stav entitetskih i državnih vlasti, kao i međunarodne zajednice, da se ovakav tretman nezavisnih organizacija neće tolerisati.
U Tužilaštvu BiH ne žele davati nikakav komentar o cijelom slučaju. Iako su u medijima kao izvori cijele priče navedeni visoki funkcioneri MUP-a RS-a, u saopštenju tog ministarstva se kaže drugačije. Novinarka u službi za informisanje entitetskog MUP-a Milana Todorović:
„U vezi sa navedenim MUP RS-a nije dužan da komentariše činjenice i informacije koje su drugi iznijeli u javnost sve dok se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku RS-a ne stvore uslovi da se informacija provjeri, te na taj način potvrdi ili demanatuje.“
U objavljenim tekstovima navodi se da je u prevarama učestvovala grupa koja je za 10 do 20.000 maraka nudila skidanje sa „crnih lista“ međunarodne zajednice. Kao učesnik iz Transparency-ja naveden je danas bivši radnik organizacije Ljubinko Leković. Optužuje se i Bogdan Novaković, bivši zamjenik direktora Uprave za indirektno oporezivanje. Objavljena je i izjava jednog od navodno reketiranih - Miloša Lazovića, bivšeg direktora Telekoma Srpske u Foči, koji je pričao da je grupa, među kojima je i Leković, tražila 10.000 maraka da ga skinu sa „crne liste“.
Dragan Jerinić, glavni urednik banjalučkih „Nezavisnih novina“, dnevnog lista koji je prvi pisao o reketiranju, kaže da se ne obazire na prijetnje tužbom:
„Neka oni rade šta hoće. Ja ne vidim da je to hajka. Mi smo pokrenuli priču još prošle sedmice. Objavili smo informaciju da se vodi istraga, što je tačno. Postoje izjave ljudi, svjedoka u Tužilaštvu BiH da su bili žrtve reketiranja. Sutra objavljujemo iskaze novih svjedoka koji imenom i prezimenom kažu:’Da, taj Leković je tražio 10.000 maraka i dva laptopta, i sastali smo se, mi smo mu dali pare. Dolazio je on i nekakav Mario.’ To ljudi pričaju, mi samo objavljujemo priče ljudi.“
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da bi glavnu ulogu morale hitno odigrati pravosudne institucije tako što će dati svoj sud o cijelom slučaju jer sadašnja dešavanja nanose ogromnu štetu ugledu Transparencya:
„Jedna od mogućnosti je s obzirom na ’rat’ koji Transparency vodi sa institucijama države i entiteta, da cjelokpuna priča može biti dio prljave kampanje s namjerom da se ova organizacija diskredituje. Druga mogućnost -koju također ne treba isključiti, ali se, naravno, mora i dokazati - jeste da jeste neko iz ove organizacije radio takve stvari mimo znanja cjelokupne organizacije.“
