„ „Feral“ je bio uz „Slobodnu Dalmaciju“, kasnije „Novi list“ i još nekoliko drugih institucija ona točka otpora koja je onemogućila da Tuđmanov režim, koliko god imao demokratsku legitimaciju, ipak postane totalitaran.“
Devedesete su bile zlatne godine za „Feral“ i tužne za hrvatsko novinstvo,kaže za naš radio dugogodišnji novinar i profesor novinarstva Stjepan Malović:
„ I „Feral“ je bio taj koji je – da tako kažemo – činio razliku uz neke druge medije koji nisu stekli takvu slavu, koji put i nezasluženo kao R adio 101 i „Novi list“, ali ne smijemo zaboraviti i programe koji su bili na stranim radio-postajama , ali na hrvatskom jeziku i koje su radili hrvatski novinari, koji su također u tom razdoblju bili nositelji jednog slobodnog i nezavisnog novinarstva.“
„Feralovci“ su bili jedna od žrtava Tuđmanove smrti, jer im je nestao glavni predmet izrugivanja, nastavlja Puhovski:
„Njihova se pozicija promijenila – više nije bilo takvih vladajućih struktura na koje bi se njihov način izrugivanja mogao primijeniti, a istovremeno je , sa promjenom stanja u drugim medijima, došlo do smanjivanja interesa za njih, do smanjivanja naklade, do gubitka financijskih sredstava. Tada se „Feral“ našao u situaciji da se pokušao prikrpati velikom carstvu „Europa press holdinga“ sa ishodom koji se, na žalost, mogao predvidjeti.“
Jedan od utemeljitelja „Ferala“, komentator Marinko Čulić kaže kako je njegovim novinama „došao glave“ ekonomski moment, odnosno nemogućnost da se nađe bilo kakve reklame, jer su se oglašivači bojali njihove neukrotivosti. „Europa press holding“ je već dulje pokazivao želju za suradnjom sa „Feralom“, upravo zbog tog nekog njegovog „mjesta u povijesti“, kaže Čulić.
„Sve se to na kraju pokazalo zapravo kao jedna velika laž, gotovo da ima elemenata nekog svjesnog guranja u dužničko ropstvo. Ti međusobni odnosi nikada nisu raščišćeni, iako je to s naše strane stqalno nuđeno da oni naprosto uđu u vlasništvo. Međutim, oni su to izbjegavali, a naši dugovi prema njima, baš zbog toga što nisu stvari raščišćene, su non-stop rasli. Na kraju su toliko narasli da mi to više nismo mogli podnijeti.“
Profesor Malović kaže da je ipak glavni razlog njihovog gašenja u nesnalaženju u post-tuđmanovskom vremenu.
„„Feralovci“ su jako snažno naglašavali da je većini javnih poduzeća zabranjeno da se reklamiraju u „Feralu“, međutim mi imamo primjer nekih drugih medija koji su bili- da tako kažemo – protiv režima, pa su uspjeli privući oglase. Mislim da su oni jednostavno bili naviknuti na međunarodne donacije i međunarodnu pomoć i da se jednostavno nisu snašli u novoj situaciji. „Europa press holding“ je po nekim naznakama vjerojatno htio kupiti „Feral“, a možda je dobro što nije tako, jer bi „Feral“ imao onda puno, puno lošiju sudbinu. Utopio bi se u velikoj korporaciji koja jednostavno ima svoje zahtjeve i koja – čak ni ako se želi kititi jednom perjanicom – ne može je dovijeka uzdržavati!“
