RSE: Gospodine Latin, kako tumačite učestale fizičke napade na novinare, uključujući i ovaj posljednji na Miljuša, da li je to posljedica ambijenta u kome radimo, a u kome se po pravilu počinioci ovakvih napada ne otkrivaju?
LATIN: Mislim da to nije ništa novo i mi smo svi već na neki način ogrezli u proteklih dvadesetak godina. Nije problem zapravo u novinarima, problem je u tome što stvari ne funkcioniraju, što pravna država gotovo više u svim zemljama bivše Jugoslavije, uključujući i Hrvatsku, ne funkcionira, što oni koji malo kradu uvijek budu procesuirani, oni koji kradu mnogo nikada ne budu procesuirani i ponavlja se jedan obrazac kojeg ljudi gledaju, promatraju sa strane zapravo i vide da mogu raditi što hoće, između ostalog i premlaćivati novinare. Situacija u Hrvatskoj sa ovim posljednjim događajem je još teža i gora zato što pokazuje da u Hrvatskoj organizirani kriminal još uvijek igra vodeću igru, odnosno država ga nije stavila pod kontrolu, a da u ostalim zemljama u regiji i ne govorim.
RSE: U slučaju Dušana Miljuša hrvatski zvaničnici su jako brzo reagovali osudom ovog napada. Da li je to dovoljno ili je na tim istim vlastima da otkriju i zakonski sankcionišu počinioce?
LATIN: To je simbolika koja se ponavlja iz slučaja u slučaj. Ono što vlasti u Hrvatskoj i svim državama bivše Jugoslavije trebaju učiniti jeste dati prostor javnim tužiocima, pravosuđu, policiji da svoj posao obave do kraja, da svi kriminalci ovog ili onog sloja završe u zatvoru. To se u Hrvatskoj još uvijek ne događa, to ljudi vide i organizirani kriminal to koristi na ovaj ili onaj način šalje poruku da još uvijek vodi glavnu igru.
RSE: Da li ovakve akcije, bez obzira na solidarnost javnosti i struke ostavljaju dublje posljedice na novinarstvu u smislu autocenzure?
LATIN: Ne samo autocenzure nego nakon ovog događaja među novinarima koji ionako imaju probleme sa vlasnicima, sa političarima, oni se na neki način zatvaraju u sebe, osjećaju ogroman strah i sasvim sigurno da istraživačko novinarstvo koje je u Hrvatskoj dalo veliki doprinos demokratizaciji kompletnog društva na neki način se sada povlači. Možemo očekivati jednu dublju krizu zato što, nakon kolege Miljuša, u Hrvatskoj više niko nije siguran. To što se vlast sada solidazira, što kaže da će učiniti ovo ili ono to smo već slušali na tisuće puta, međutim, ja sam siguran da se neće dogoditi ništa, ja bih čak rekao da sam siguran da se ni ovog puta neće otkriti počinitelji. Mi jedno možemo čekati ko će biti sljedeći.
RSE: Ipak ono što je specifikum Hrvatske, u odnosu na Crnu Goru i na Srbiju, je da kada se dogode ovakvi napadi ne upire se prstom na vlast da je ona odgovorna, da stoji iza tih napada. Imate li neko objašnjenje za to?
LATIN: Ja bih rekao da je problem u tome što se vlast na neki način pere od svega toga, dolazi do zamene teza, umjesto da se procesuiraju kriminalci obično se da nekakva zaštita novinarima, policija štiti novinare. Tu se radi o stvari koja je totalno uvrnuta naglavačke. Vlast treba raditi na taj način da štiti zakon, da procesuira kriminalce i da ih mi gledamo sa one strane brave.
RSE: Kako je reagovala hrvatska medijska zajednica u ovom slučaju?
LATIN: Reagirala je kao i uvijek. Izdaju se na nekakva priopćenja, ide se na Vladu, daju se nekakvi zahtjevi prema Vladi, međutim, sve je to uvijek nekako mlako i nema nikakvog efekta. Smatram da umjesto tih priopćenja i moljakanja Vlade da poduzme ovo ili ono bi se novinari trebalo organizirati i stupiti u nekakav generalni štrajk, pa bi onda vidjeli što to znači kada novinari ne obavljaju svoj posao dvadeset četiri sata dnevno i mislim da bi se iz toga onda mogle povući nekakve pouke.
RSE: Da li to znači da hrvatska medijska zajednica nije podijeljena, kako je najčešće u drugim državama bivše Jugoslavije na medije koji su bliži vlastima ili onih koji su bliži opoziciji, ili krupnom kapitalu da biste se mogli organizovati zajedno?
LATIN: U Hrvatskoj nema takve podjele na sreću, mislim da smo je mi prevladali i to je ono što je dobro, međutim, mi smo kao novinari nedovoljno agresivni u odnosu na traženje nekakvih svojih prava u odnosu na vlast. Mislim da bi trebali biti žešći, da bi trebali stupit u nekakva štrajk upozorenja i upozoriti na položaj u kojem se nalazimo. Mislim da bi to bio najbolji način izražvanja solidarnosti sa kolegom Miljušem.
RSE: U Hrvatskoj više nijesu u modi tužbe za klevetu od strane političara prema novinarima, to je opet specifičnost ovih nekih drugih država. Zašto je to tako? Jesu li političari u Hrvatskoj shvatili da moraju biti tolerantniji na kritiku?
LATIN: Mislim da jesu i da smo tu napravili značajne pomake, mislim da je puno manje tužbi, pogotovo za klevetu. Ja u zadnjih nekoliko godina nemam gotovo niti jednu. Mislim da političari nisu problem u odnosu na novinare u tom smislu da ih pritišću. Nama se javlja novi problem, a to je pritisak krupnog kapitala na naše izdavačke kuće.
RSE: Da li je taj krupni kapital u Hrvatskoj vezan za političke strukture?
LATIN: Apsolutno. Vezan je za političke strukture zato što politika ipak otvara prostor tom kapitalu na putu prema drugim zemljama, na putu prema povlaštenoj poziciji na tržištu, osim toga političke partije se finansiraju uglavnom od sredstava koje im daje krupni kapital, tu postoji izvjesna međuovisnost. Međutim, dogodila se ta nekakva mimikrija na taj način da političari više ne interveniraju direktno, nego se događaju nekakvi drugi oblici pritisaka...
RSE: Možda ekonomski, marketinški?
LATIN: E, tako. Uskraćivanje marketinga, to je najveći problem u posljednje vrijeme.
