I za kinematografe u svijetu nekako je zanimljiv sarajevski tunel. Naime, poslije filma koji su snimili Slovenci na isti poduhvat se priprema i jedan njemački režiser. Sarajevski tunel, spas tokom ratne opsade grada, pao je u zaborav. Da tako ne smije biti upozorava njemački režiser koji počinje snimati dokumentarni film o ovom tunelu života.
Dok stoji pokraj piste sarajevskog aerodroma, Zoran Ćatić prisjeća se marta ratne 1993. godine. Tada je kao pripadnik Dobrinjske brigade čuvao stražu na ulazu u tunel čija je gradnja otpočela. Kopalo se samo noću:
«To je otprilike izgledalo da tri sata stražarimo, a šest kopamo, ako se ja dobro sjećam, tako da jeste bilo naporno, ali taj entuzijazam, ta priča da će nas taj tunel spasiti, da će to biti neka veza sa spoljnjim svijetom iz opkoljenog Sarajeva, davala je nadu da to izdržiš.»
Godina 1993. bila je sigurno najteža za građane opkoljenog Sarajeva, koji nisu imali ni jedan put za izlaz. Svakodnevno ubijanje civila koji bi se usudili pretrčavati pistu nije se moglo više podnijeti. U martu mjesecu počelo je kopanje tunela ispod piste sarajevskog aerodroma. Nakon četiri mjeseca tunel je prokopan i uspostavljena je veza sa slobodnom zonom - Butmirom, sjeća se Edis Kolar koji je tada imao 17 godina:
«Napravila ga je bosanska Armija za četiri mjeseca i četiri dana, 800 metara dug tunel, otprilike metar širok i metar šezdeset prosječne visine.»
Danas o preostalih 25 metara tunela, koliko je sačuvano, brigu jedino vodi porodica Kolar u čijoj je kući smješten izlaz iz tunela u Butmiru. Edin Kolar kaže:
«Moj otac i ja smo odlučili da dio te bosanskohercegovačke istorije sačuvamo, u stvari da pokupimo ono što je napušteno poslije rata. To smo sve sastavili u ovaj mali muzej.»
Iako su tunel, pa i Muzej prepušteni sami sebi, njihova važnost sve više prepoznaje se van BiH. Tako će, nakon Slovenaca, njemački režiser Michael Moeller krajem maja početi snimanje dugometražnog dokumentarnog filma o sarajevskom ratnom tunelu.