Jednom davno, još u ona vremena kad sam bio mlad put me nanio u (tada) Zapadni Berlin. Sjećam se da je blještio i opčinio me. Sa nekim smo društvom odlučili da "skoknemo" U (tadašnji) Istočni Berlin i vidjeli ogromnu razliku tadašnja dva svijeta. Bilo je to vrijeme kad se sa hvale vrijednim crvenim pasošem lako moglo u oba ta svijeta. Pored njega postojao je još onaj treći, nesvrstani, po brojnosti najveći, ali po snazi neuporediv sa prethodna dva.
Danas, 35-40 godina kasnije ta podjela na velike svjetske igrače je bitno drugačija i mnogo suptilnija. Ono što je nekada bio dominirajući svjetski igrač broj jedan, Sjedinjene Američke Države, sreću se sa sve jačim konkurentima, a uz sve to, moraju redifinirati svoju ulogu u svijetu. Nekad su svi nekakvi rekordi bili vezani uz Ameriku. Ali, najveća zgrada je danas u Tajpehu, najveća javna trgovinska kompanija u Kini, najveća rafinerija se gradi u Indiji, najveći avion je napravljen u Evropi, najveći investicioni fond je u Dubaiju, najveća filmska industrija je Bolywood u Indiji, najveći kasino u Makau, nekada najveći šoping centar u Minnesoti nije danas ni među prvih 10! Uzrok svemu nije toliko u tome koliko US griješi nego koliko drugi dobro rade! Republikanski kandidat za predsjednika, za sada bar, javno zauzima oštre stavove i kao jednu od promjena najavljuje da će Rusiju izbaciti iz kluba G8, a isto tako se zalaže da se u isti klub ne primi Kina. On tako najavljuje bitnu promjenu u američkoj strategiji: umjesto da integrira te države u okviru globalnog svjetskog poretka on ih izolira što neki, već sada, vide kao mogući novi hladni rat. Bilo kako bilo i ta je izjava ilustracija da se SAD ponovo repozicioniraju.
Evropa bi moža htjela biti tretirana kao drugi veliki svjetski igrač. Ako bi sudili po ekonomskoj snazi to bi mogla i biti. Evropska unija ima populaciju od gotovo pola milijarde, društveni proizvod je gotovo 17 triliona dolara. Mnogi primjeri, međutim, govore da je njen politički utjecaj neuporedivo manji od njene ekonomske snage. Različiti interesi i nesposobnost da se definira zajednička spoljna politika ne omogućava Evropi da ima mjesto koje bi mogla imati.
Rusija ima, naprimjer, gotovo 4 puta manje stanovnika i čak 12 puta manji društveni proizvod (1.3 triliona dolara), ali je ona politički ubojitija zahvaljujući starom pravilu - podijeli pa vladaj. Ona sa svojim interesima, poduprtim velikim količinama novca, poput klina razbija "političku" Evropu: Njemačka je gotovo u šahu pod žestokim utjecajem iz sjenke bivšeg kancelara Schredera koji se nalazi na platnoj listi Vladimira Putina. Berlusconi je poznat još od ranije kao čovjek čiji se financijski interesi podudaraju sa Putinovim, koji se ušančio još i u Austriji, Bugarskoj, Nizozemskoj i Grčkoj. Rusija je koncentrirala velike količine novca u rukama Vladimira Vladimiroviča koji to uspješno koristi na svjetskoj političkoj sceni. Ona je i po riječima i po postupcima agresivna, a sudeći po velikim rezervama gasa i nafte još će dugo igrati bitnu ulogu u raspodjeli svjetskog političkog utjecaja pogotovu u onim dijelovima svijeta koji joj je blizu.
Prije desetak dana je na jednom medijskom forumu u Kazakstanu, u Almati, jedna od tema bila - Kina i njen uspjeh. Jedan od bivših kineskih zvaničnika koji je na tu temu govorio je sve objasnio ovako: naš lider, Deng Xiao Ping, nam je jednom došao na sjednicu Centralnog Komiteta i rekao da bez razloga trošimo energiju na rasprave o socijalizmu i kapitalizmu te da suština nije u tome nego - u razvoju. Mi treba, govorio je Deng Xiaoping, i od socijalizma i od kapitalizma uzeti ono što je dobro za naš razvoj i jedino ćemo razvojem odbraniti svoje interese!" Tako je kažu Kinezi sve počelo. Na istom tom skupu slušao sam Zbigniew Brzezinskog koji je iznio slijedeći fascinantan podatak: Tamo negdje '50-ih godina SAD su izgradile mrežu od oko 100.000 kilometara autoputeva i to je bio preduvjet ekonomskog buma koji je slijedio. Kina, je, kaže Brzezinski, u zadnjih dvadesetak godina izgradila također oko 100.000 kilometara autoputeva i povezala sve svoje veće gradove. Brzezinski je nakon toga postavio pitanje na koje su, u Almaty, agresivni ruski novinari mogli odgovoriti samo - mukom. Pitanje je glasilo: Koliko je kilometara autoputeva u zadnjih 20 godina izgradila Rusija?
Super prihodi od nafte su doveli do nevjerojatnog rasta u nekim zemljama Bliskog istoka. Carstvo viška novca se sliva u velike investicione fondove kontrolirane od strane države i količina novca kojom ti fondovi raspolažu je toliko velika da bi gotovo trebao jedan red u ovom tekstu da sve te brojke ispišu! Ljudi koji donose odluke kako trošiti te silne novce rade to, po svim indicijama, vrlo uspješno tako što kupuju najbolje firme na - Zapadu! Bogatstvo svijeta se seli ka Bliskom Istoku i sve je više Arapa vlasnika najuspješnijih svjetski poznatih kompanija i banaka.
"Tiha voda klade valja" - kaže jedna poznata poslovica i ta bi se izreka lako mogla upotrijebiti za Indiju koja je bez velike pompe zadnjih petnaestak godina izrasla u svjetsku ekonomsku silu. Jedan profesor sa sveučilišta u Kalkuti pitao me prije desetak godina o uzrocima raspada bivše Jugoslavije, jer je mislio da je Indija - slijedeća. Prošle je godine bio moj gost u Pragu i kad sam ga podsjetio na njegove riječi samo je rekao: "Bogu hvala, naši su se lideri izgleda uplašili jugoslavenskog rata i sve su razlike sanirali opredjeljenjem da se otvore vrata investicijama i razvoju!"
SAD imaju još dosta razloga da sumnjaju u sposobnosti njihovih konkurenata da ih stignu ili prestignu. Takvi će vam reći da je u Rusiji obim korupcijskih poslova porastao sa 26 milijardi u 2001-oj godini na 319 milijardi u 2005-oj, ili da Rusija ne gradi autoputeve, da nema uspješnog dugoročnog razvoja bez demokratskih institucija kojih nema ni u Rusiji ni, u Kini, niti na Bliskom istoku. Može biti da su optimisti u SAD u pravu. Pesimisti već godinama govore o početku kraja američke vladavine, ali činjenica ostaje: ono što donedavno niko nije ni dovodio u pitanje, Američku nadmoć, sad je tema rasprava i u samim SAD.
I posve je jasno – ne promijene li se SAD, svijet će promijeniti vođu!