"Dok je mami, šećerom je hrani...", pjeva narodna ljubavna pjesma, po mnogo čemu slična predizbornim obećanjima političara. Pred šalterom Zavoda za zapošljavanje njen tekst ima i varijacije: "Što kažu: "Dok djevojku prosi on je mami, a čim je dovede onda i hljeb zabrani", a to tako i oni rade isto", priča jedan od nezaposlenih Bjelopoljaca koji se godinama bezuspješno javlja na Zavod kako bi pronašao novi posao.
To je bila vesela varijanta narodne pjesme, ali je mnogo više onih tužnijih: "Invalid sam trećeg stepena i nikakvo primanje nemam bez ovo 33 eura. Trides' i četvrta godina radnog staža i na Zavod sam. Godinu dana nijesam radio. Predizborna obećanja su dokle su izbori, kada prođu izbori niko te ne vidi, eto tako. 'Ajd, zdravo", priča Branko, pedesetogodišnjak koji vjeruje da teško može dobiti posao I pored predizbornih najava svih kandidata da bi u skoroj budućnosti svi mogli lako imati posao.
"Obećanja. To samo obeća dok mu valja, čim se završi kampanja, ne vidi te niko. Medojević obećava mnogo čega. On sam ne zna što hoće. Mandić, dobro, pa nešto mi to zvuči laički, nekako da narod prevede žednog preko vode. Milić se tek pojavio. On to sve nešto "Narod, narod…" kao, narod da će to, s narodom da završava budućnost. A Vujanović obećava mnogo što. Evropa pritiska, on sluša i tako…”, priča.
"Obećanja. To samo obeća dok mu valja, čim se završi kampanja, ne vidi te niko. Medojević obećava mnogo čega. On sam ne zna što hoće. Mandić, dobro, pa nešto mi to zvuči laički, nekako da narod prevede žednog preko vode. Milić se tek pojavio. On to sve nešto "Narod, narod…" kao, narod da će to, s narodom da završava budućnost. A Vujanović obećava mnogo što. Evropa pritiska, on sluša i tako…”, priča.
Obećanja političara su neosporno slatka. “Da će ispuniti bilo bi dobro, ali ništa ne ispunjavaju”, uvjeren je “raspjevani Bjelopoljac sa početka ove priče. Mišel je šoumen i živio je u Srbiji. Sada je Crnoj Gori: "Mislim da srpski političari imaju jednu utabanu stazu da isfoliraju i prevare narod, a ovde sam već pet, šest godina i mislim da su crnogorski političari mnogo realniji, da u obećavanju svakako moraju malo da preteraju, možda je to u politici normalno", kaže Mišel.
Najtolerantniji su penzioneri. Obećanje o isplati vanredne penzije im se posebno dopalo, bez obzira što su se danas sa šaltera vratili praznih šaka. Biće do kraja nedjelje, sigurni su: "Bolji od njih nema, pa što ćemo sad", kaže, Hako, bivši prodavac novina. Hako ističe nekoliko obećanja u koja vrijedi vjerovati. “Da plate budu više i penzije više, da se radnici zaposle, da nema nezapošljenih”, nabraja.
I Hako vidi da su političari slično pričali i za one prošle izbore. “Ne može sve preko noći da se ispuni”, kaže, a opoziciji, svakako, ne vjeruje. “Ne, ne. Oni pričaju samo da bi sjeli u fotelju, ali ne može”, tvrdi. Hako vjeruje da će njegov faforit, Vujanović, ispuniti sve obećano. «Ovoga puta mu vjerujem», kaže, bez obzira što ga je prošli put malo iznevjerio. «Takva je kriza naišla, a biće bolje», siguran je.Hako je i ranije vjerovao vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista. «Isto, sve vjerujem i sada i biće bolje», kaže. Obećanja Vujanovićevih političkih protivnika ne shvata ozbiljno. «Ovi drugi, oni nijesu iskusni. On već sedamnaest godina vodi tu politiku. Opozicija bolje obećava, ali ja sam u ove, vladajuće, siguran.»
Mušo je srećan što će uz redovnu primiti i zaostalu, greškom Vlade neobračunatu penziju. Drugu od ukupno osam zakinutih crnogorskim penzionerima. «Evo, sad ćemo da primimo još jednu penziju, ali namaju u banci novca danas i ja se vratim. Biće dok stignu pare, biće», siguran je Mušo.
To je njegova zarađena penzija, ali nema primjedbe na vlast što je pogriješila u obračunu pa ga je umalo zakinula. «Biće bolje, biće bolje. Oni su iskusni političari i ja u njima imam nadu." Malo mu u nemaštini «lakne», kaže, kada čuje predizborna obećanja. «Jeste, i svi građani će podržat Vujanovićevu ideju. I pozdravljam sve», kaže Mušo.