RSE: Posljednjih dana, odnosno mjeseci, svjedoci smo brutalnih napada na medije, uređivačke politike i novinarske slobode. Da li je u pitanju nova moda ili samo novi modaliteti pritiska?
Zurovac: Ne bih rekla da su to neki novi modaliteti. Sve je to već davno viđeno i mnogo puta ponavljano. Prije bih rekla da su to posljednji trzaji nekih ostataka u glavama naših političara. Više od devedeset posto njih je prešlo iz sistema centraliziranog komunizma, socijalističkog uređenja i razmišljanja i pristup iz tog vremena prenose u nove modalitete odnosa prema medijima, pritiska na medije i pokušaja kontrole medija. Ja bih prije rekla da su to neki posljednji trzaji ranjenog, ne mogu reći lava, to bi bio prevelik kompliment, ali nekoga ko je na izdisaju i u odumiranju. Čini mi se da situacija u medijima odavno nije bila grđa.
RSE: Da li su u pitanju skori lokalni izbori, zauzimanje pozicija pred razgovore o ustavnim promjenama, čuvanje već zaposjednutog ili od svega pomalo?
Zurovac: Kao što Evropska unija (EU) hoće zemlje Zapadnog Balkana u paketu, tako i mi novinari moramo ići sa našim osvajanjem slobode u paketu. Bilo koliko da ima udruženja novinara, vijeća za štampu, regulatornih agencija za komunikacije ili nezavisno mislećih profesionalnih ljudi, niko od njih ne može ništa uraditi ako to nije upakovano u paketu kako valja i sređeno. Bosna i Hercegovina je – to stalno ponavljamo – napravila ogroman odskok što se tiče nastojanja i urađenih stvari, i na zakonskom nivou i na samoregulacijskom nivou. U odnosu na zemlje u regionu je vrhu formuliranih i profesionalnih novinarskih standarda, koji bi trebali garantirati potpunu slobodu izražavanja i slobodu medija. Mi se vrlo često sastajemo na regionalnom nivou i na tim susretima nas stalno pitaju kako smo to mi u BiH riješili kad imamo najkompliciraniju političku situaciju, dok ostali nemaju entitete, nemaju podjele, nemaju kantone… Mi smo uspjeli, ali imamo problem da to održimo. Taj paket koji sam pominjala, još uvijek nije dorađen. Mi smo ispred i moramo sačekati da nas sustigne cjelokupna situacija da bismo mogli sve što imamo već završeno zbilja i realizirati u pravom smislu. Ali to ne znači da treba da stojimo i da čekamo.
RSE: Imam osjećaj da kolege iz susjednih zemalja nemaju baš identična mišljenja o svojim političarima kao što mi imamo o svojima. Kod nas se stalno priča o tome kako su naši mediji ugroženi od političara, dok se u Srbiji i Hrvatskoj novinari ne žale na političare. Mada rejting liste, koje prave različite međunarodne organizacije, ne prave baš preveliku razliku. Naprotiv, ponekad BiH stavljaju ispred ostalih.
Zurovac: Upravu si. Ali to što se neko zbog toga ne žali, ne znači da to nije tako. Kolega Amir Zukić i ja smo bili u Londonu na jednoj odličnoj konferenciji, koju je organizirao British Council. Radilo se o susretu političara i novinara iz regiona Zapadnog Balkana i Velike Britanije. Na kraju krasnih dva dana druženja smo se zapitali – čekaj, o čemu se ovdje radi? Problemi u regionu su definitivno podjednaki. Sami njihovi političari su govorili o nefer odnosu politike prema medijima. Neki su medije napadali. A naše kolege iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, koji su bili prisutni, vrlo malo su govorili o svojoj situaciji. Govorili su o tome isključivo na pauzama, uz kafu. Nestali su neki dobri i karizmatični ljudi koji su vodili informativne emisije. Sad su reporteri s terena i tako dalje. Ne znam da li smo postali, zbog raznih okolnosti u kojima smo bili svih ovih godina, otvoreniji, ne prezamo reći pred našim političarima šta mislimo o njihovim pritiscima na nas novinare i medije. Izgleda da smo i tu definitivno u prednosti, jer argumentiramo ono što govorimo.
RSE: Kad gledamo odavde iz Sarajeva, čini se kako oluja uvijek dolazi s one strane entitetske međe. Kao da se recimo mi ovdje u federalnom dijelu «gušimo» od sloboda.
Zurovac: Mi se «gušimo» od tišine.
RSE: U Republici Srpskoj kolege vjerovatno misle da mi ovdje u Federaciji BiH pretjerujemo, a da su oni odlični.
Zurovac: Mislim da govoriti o problemu znači biti potpuno svjestan problema. Kad nešto kažemo naglas, mi u potpunosti osvještavamo taj problem. A kada osvještavamo problem, istovremeno vrlo lako dolazimo do rezultata. Ne možemo liječiti bolest bez prave dijagnoze. Moramo prvo znati od čega smo bolesni da bi znali koji ćemo lijek uzeti – aspirin, antibiotik ili ćemo na hemoterapiju. A što se tiče slobode medija i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, potrebna je hemoterapija. Razlika je u tome što će u RS-u njihov političar izaći i glasno reći – prebiću te kad te drugi put vidim, nemoj slučajno da mi se približiš, nemoj slučajno da mi uđeš u moj kabinet… A ovdje će vlasnik medija tiho reći svom glavnom i odgovornom uredniku – nemoj, molim te, da pišeš o ovome jer su nam priprijetili. Ili, imamo puno medija za koje se zna koja politička struja mu nikada neće dati informaciju, a druga ćemu davati šakom i kapom. To je prećutno ignoriranje medija i jedan vrlo opasan vid pritiska na medije.
RSE: Mada zvuči čudno, nije. Uvijek je tako bilo. Stalno su na udaru elektronski mediji, odnosno u fokusu pažnje. Da li to znači da su printani mediji već osvojeni i raspoređeni ili je opet u pitanju neka igra ispod žita?
Zurovac: Elektronski mediji su atraktivni za javnost. Printani mediji nisu toliko prisutni u javnosti u tom smislu analize i svega drugog. S druge strane, razlika je velika – printani mediji su u privatnim rukama, to je privatni biznis. Elektronski mediji imaju drugačiju ulogu, pogotovo javni servisi koji su u službi javnosti i zbog javnosti postavljeni. E sad, druga je stvar i zapravo je stravično koliko dnevna politika i vlast ima uticaja na javni servis, što nikako ne bi smjelo biti, bilo koji da je u pitanju – entitetski ili državni. Javni servisi treba da budu apsolutno nezavisni, da budu protok prave informacije, bez ikakvih uticaja, bez obojenosti i bez pristranosti.
RSE: Mislim da je to zapravo i cilj cijele priče o našim medijima – da jednog dana imamo potpuno slobodne i nepristrane medije, pa ćemo i o njima – nadam se – jednom prilikom pričati.
