Imao sam jednog dragog kolegu na sarajevskoj televiziji kojem sam uvijek rado davao svoje tekstove na pregled. Kad god mi je tekst vraćao bilo je u njemu puno popravaka i svaki put mi je tekst bio - bolji. Nije htio ostati u Sarajevu pa je postao u Banjaluci jedan od lidera televizije Republike srpske u ratnim vremenima. Nikad se nije pojavio na ekranu i mislio je da za mržnju koja stiže sa TV ekrana nije bio odgovoran jer on sam nikad se mržnjom nije na ekranu bavio.
Kad su Beograd i Srbija prije 20 godina krenuli u "dogadjanja naroda", Rumunjska se još borila da se riješi Čaušeskua. Danas, 20 godina kasnije, Rumnjska je u NATO-u i EU, a Srbiji se još "dogadja narod". Čitam ovih dana kako na Kosovu gradjani srpske nacionalnosti, policajci, napuštaju kosovske policijske snage pa me to podsjetilo na iste dogadjaje koji se ponavljaju u zadnjih 20 godina. Najprije su Srbi organizirali protestne skupove pod parolom "za Jugoslaviju" širom bivše nam domovine. Na tim su skupovima vidjena samo srpske obilježja, pjevane srpske nacionalističke pjesme, na njima su govorili sprski lideri. Kad se temperatura dovoljno podigla u Srbiji krenuo je izvoz "dogadjanja naroda" i tu počinju dogadjaji koji se ponavljaju.
Najprije u Sloveniji vlasti odbijaju da izdaju dozvolu za miting "dogadjanja naroda", onda slijedi bojkot slovenačke robe, pa Beograd šalje vojsku na Sloveniju koja biva sramno povučena. Da li je iko od branitelja srpstva na vlasti u Beogradu odgovarao za tu avanturu ili za poginule mladiće?
Onda se izvoz dogodio u Hrvatskoj. Najrpije se "dogadjao narod" pa su onda Srbi napustili hrvatske policijske snage, pa su napustili sudove, pa su formirali svoju policiju, svoje sudove, osnovali autonomiju. Novac za plaće, penzije, oružje, municiju, knjige za škole, lijekovi, ljekari, unforme.....sve je to stizalo besplatno iz Beograda. Kad se sve raspršilo poput sapunice, kad su Srbi morali napustiti i kuće i imanja - da li je iko od branitelja srpstva na vlasti u Beogradu odgovarao za te promašaje, za izgubljene živote, uništene kuće, izgubljene iluzije?
Pa se ista logika produžila u BiH. Najprije "dogadjanja naroda", pa srpske autonomne oblasti, pa su onda Srbi "spontano" napustili bosanskohercegovačku policiju, pa sudove, pa državne organe, pa samoproglašena Republika srpska, pa rat. I opet je iz Beograda stizalo sve - novac za plaće, penzije, oružje, municija, knjige za škole, lijekovi, ljekari, unforme, odlikovanja, ranjenici su liječeni u Beogradu......Silom su gradjani bili spriječeni da gledaju TV Sarajevo i silom natjerani da gledaju propagandu TV Srbije. Kad se ratni cilj da se bosanskohercegovački Srbi pridruže Srbiji i da "svi Srbi žive u jednoj državi" istopio i kad se morao prihvatiti Dejtonski ugovor, a kao utjeha entitet Republika srpska, i kad se moralo nastaviti živjeti u državi protiv koje su se borili i koju su uništavali - da li je iko od branitelja srpstva na vlasti u Beogradu odgovarao za mrtve, ranjene, izgubljene, nestale?
Onda je stigla Crna Gora i opet se "dogadja narod", opet se sve financira iz Beograda, vojska organizira TV stanicu koja vrši propagandu, prijeti se Crnoj Gori, priča se o "dva oka u glavi", bratstvu po vjeri i krvi......Onda se većinom Crna Gora opredjelila za samostalnost. Da li je iko od branitelja srpstva na vlasti u Beogradu odgovarao za te promašaje?
Onda Kosovo. Najprije su vlasti mjesecima obećavale da će spasiti Kosovo, da to neće dozvoliti, i kad se sve dogodilo - da li je iko od branitelja srpstva na vlasti u Beogradu odgovarao za taj gubitak? Samo političkom slijepcu nije bilo jasno da Kosovo ide ka neovisnosti još od Miloševićevog pokušaja da potjera sve Albance sa Kosovo i od NATO napada! U rezoluciji UN 1244 koja se najviše citira od onih koji je nisu čitali vrlo precizno piše da se Srbija odriče suvereniteta nad Kosovom u čitavom nizu oblasti. Jedini trenutak kad je Srbija počela da dobija bitku za očuvanje Kosova je bilo vrijeme Zorana Djindjića i, to sam već napisao, uvjeren sam da bi sa njim riješenje za Kosovo za Srbiju imalo daleko prihvatljiviji oblik. Čak i ako bi svi argumenti koje vlast u Beogradu upotrebljava bili tačni - ako je dakle Srbija izgubila dio svoje teritorije, opet neko treba da odgovara za katastrofalne posljedice te politike. Nije odgovarao niko, dapače, isti ljudi i ista politika - ide dalje.
I sada opet Srbi policajci napuštaju policiju "spontano", pa isto tako "spontano" napuštaju sud, pa će uskoro to uraditi ljekari....ovaj put na Kosovu. Istini za volju treba reći da - pola vlasti kaže da je sve što se dešava spontano, a druga polovica kaže da je to sve dio akcionog plana koji je usvojila vlada!! Vlada je u Beogradu već objavila kako će ona plaćati plaće onima koji napuste posao, pa će na Kosovo kao i u Hrvatsku ili BiH, stizati novac, lijekovi, uniforme, penzije, plaće, školske knjige, učitelji.....i tako Srbija stvara pretpostavke da se Srbima na Kosovu dogodi isto ono što se dogodilo Srbima u drugim državama – da odu sa Kosova, dijelom zahvaljujući vlastima Kosova ali i dobrim dijelom zahvaljujući katastrofalnoj politici Beograda. I hoće li iko od branitelja srpstva na vlasti u Beogradu odgovarati za te promašaje?
Onaj moj kolega sa početka priče već odavno, nažalost, nije više medju nama. Razgovarajući sa njim, siguran sam da ga je grizlo to što se njegove iluzije tope i što je pristao da učestvuje u ludilu. Siguran sam i da je shvatio da čovjek, kad je na čelu nečega, odgovara i kad nedjeluje isto onako kao što odgovara kad djeluje. Za razliku onih branitelja sprstva u Beogradu koji su svih ovih godina uspjeli da odbrane jedino – sebe, i kojima su krivi svi (Slovenci, Vatikan, SAD, ustaše, balije, Njemačka, Engleska, Italija, Francuska, Engleska, muslimani, Hrvati, Cronogorci, Makedonci. Albanci....) - samo ne oni sami.